Categories
Predstavljamo Video

INTERVJU: Otac Predrag Popović, Chicago 2022

Otac Predrag Popović je sveštenik Srpske Pravoslavne Crkve sa službom u Velikoj Plani. Svoj govornički dar koristi za propovedanje jevanđeljske istine u nameri da probudi i pobudi u ljudima veru i ljubav prema Bogu. Besede i priče koje organizuje virtuelno preko svog youtube kanala izazvale su pažnju mnogih vernika.

Rođen je 23. decembra 1983. godine u Slavonskom Brodu od oca Duška i majke Smiljane. Početkom 90-tih seli se u Vrnjačku Banju gde stiče osnovno obrazovanje. U Kraljevu završava elektrotehničku školu, a nakon toga Bogoslovski fakultet u Beogradu. U čin đakona Episkop požarevačko-braničevski Ignatije rukopolaže ga oktobra 2011. godine, a u čin jereja jula naredne godine.Oženjen je Ivanom sa kojom ima troje dece: Teodoru, Petra i Pavla. Svojom jednostavnošću uspeva da približi veru čoveku iz naroda, te je tako na poziv Vladike Longina i sveštenika  naše parohije stigao u posetu vernicima u Americi.

Oče, već neko vreme boravite u poseti vernicima u Americi, imali ste priliku da upoznate naše ljude, razgovarate sa njima, da vidite kako žive pa kakvi su Vam prvi utisci?

To me svi nekako pitaju, ali ja ne volim da govorim o utiscima dok ne napravim celu sliku. Ti utisci, taj ceo život je sačinjen kao jedna puzla od raznih šarenila. Vladika je divan čovek, domaćin, širokogrud, sveštenici su dobri, međusobno sarađuju i vredno rade sa narodom. U Srbiji su retki, ako uopšte znamo zajednice gde imaju fiskulturnu salu, recimo za košarku, da imaju folklorne grupe i sve to jako teško ide kod nas. Ovde je sve to drugačije, ljudi se okupljaju oko crkve i oko raznih zajednica. I na kraju krajeva ta okupljanja su jedino što imamo. Naš narod je divan, dobar kao i svuda. Svako ima neke svoje probleme, nesto čega smo morali da se odreknemo, da bismo nešto stekli.

Ono što je specifično za Vas jeste da govorite jednostavnim jezikom koji dopire do srca i duše običnog čoveka, što se pokazalo brojem pregleda na vašem youtube kanalu, postali ste prava internet senzacija. Kakav to osećaj izaziva u Vama?

Koja je suština govoriti jezikom ako nije jednostavan i ako ga ljudi ne razumeju. Zašto onda razgovaramo, koja je poenta mene koji sam besednik i koji se obraćam narodu i ljudi me ne razumeju, zašto se onda obraćam. Hristos je govorio jednostavnim jezikom, ja verujem da su njega u to vreme smatrali nekim ko nije dorastao nekim izazovima, nego što on izazove čudo i onda im skrene pažnju na suštinu. Gospod je u svojim pričama govorio kao da je poticao iz seljačke porodice, njegov otac je bio zanatlija, doduše ja znam šta znači biti dete zanatlije. Moj otac je bio majstor, popravljao je automobile i on je govorio o vinogradu, o sejaču i semenu. Dakle govorimo o seljačkim pričama, ali jezikom na način na koji ljudi mogu da razumeju. Tako da ja gledam sva dešavanja u mom životu i u životu drugih ljudi na način da to prenesem i da ostavim ljudima, a moram da kažem i da postoji jedan sebičan razlog tog mog interneta, a to su moja deca. Moja deca i moji unučići sutra i ako me ne bude, imaće mene i moje savete njima upućene kako kroz život da se bore. Takva je bila moja prva zamisao, da svojoj deci ostavim u amanet sebe. Onda razmišljam, da ima i druge dece koja bi trebalo to da znaju i Gospod je učinio da to dopre tako munjevito do ljudi širom sveta, i do one dece koja su mala i do one dece koja imaju 80 godina.

Sve je krenulo od Vašeg puta na Ostrog, na koji ste bili pozvani od Svetog Vasilija, a koji se dogodio 10. novembra prošle godine. Kako je izgledao taj Vaš put?

Gospod je rekao: “Odrekni se svega i pođi za mnom”, to je baš bilo to, samo što je to bilo na određeno vreme da idemo do Ostroga, ali to je poziv i za ceo život. Mi se svakodnevno odričemo nekih svojih prohteva zarad Hrista, ali i pored svega toga on to nama da i svi moji najluđi snovi i najluđe želje koje sam negde imao Gospod mi je uslišio, ali samo zato što si spreman da daš sve i što si spreman da se na kraju svega odrekneš zarad njega.

Koliko naši ljudi poznaju veru, mi smo narod koji nije naučen da čita Bibliju i da ide redovno u crkvu?

Naš narod nije crkven prevashodno, a ne može doći do poznavanja Boga ako nema crkve tj. liturgije. Kada smo u liturgiji treba da uzrastamo, da se učimo. Tu ulogu preuzimaju i sveštenici i episkopi, ali za početak je jako bitno da ljudi krenu u crkvu i da se pričešćuju. Tu će naći mnogo odgovora na svoja pitanja, a znanje dolazi, to je proces životni koji će doći do smrti i umrećemo kao neznalice, ali znaćemo mnogo više nego kada smo krenuli  u crkvu. Naš veliki problem je što smo sujeverni, što se odričemo svoje vere, što su naši preci koji takođe nisu čitali sveto  pismo i koji su bili nepismeni svoj život davali za veru, jer je vera bila nešto što su oni suštinski. Možeš da mi uzmeš sve, ali vere neću da se odreknem. Da li smo mi danas takvi? Ne bih rekao, i zbog mnogo manjih stvari se odričemo vere, odričemo se ljubavi. Danas se više ni u ljubav ne veruje, ni ljubav više ne može da se održi, a o nadi da ne pričam. Tako da ovom svetu mnogo više fali ljubavi, vere i nade.

Za kraj ovog razgovora Oče šta biste poručili našim vernicima ovde u Americi?

Da se svi drže zajedno, da se okupljaju oko crkve. Gde se napravi crkva da tu kupe kuću, imanje, da se grupišu oko crkve. Naša sela su tako opstala. Onda će naša deca biti u tom okruženju. Ovde postoji plan, otac Nemanja je napravio plan da napravi školu. Sve oko crkve i oko te škole treba da budu srpske zajednice, srpske kuće. Treba da se okupljamo oko liturgije, oko molitve, a onda preko nedelje svako za svojim obavezama, a u nedelju ponovo tu i onda se povrati život i opet svaka nedelja za nedeljom. Gospod Bog će bogosloviti, doći  će nova pokolenja koja će gledati od nas i to naučiti. Što mi decu naučimo to će ona raditi.

Otac Predrag u Americi će boraviti do kraja novembra. Nada se da su njegove besede i propovedi doprle do srca i duša vernika i poručuje:”Moja uloga je u tome da vas uputim ka Bogu, stavim na noge da i dalje idete sami. Idite po svetu i propovedajte, i neka vas po ljubavi poznaju da ste moji učenici.”

PIŠE: ANDRIANA BJEDOV I FOTO: ANDRIANA BJEDOV

Categories
Predstavljamo Video

INTERVJU: Dragan Šutić Parachi, Chicago 2022

Dragan Šutić živi i radi u Americi. Na youtube-u je poznatiji kao Parachi. Sam je kreator svog video kanala, on je čovek koji vas zabavlja, informiše i savetuje o raznim temama na području Čikaga i okoline.

Veoma iskren, kreativan i beskrajno zabavan Dragan nam je ispričao  svoju priču.

Kada ste prvi put došli u Ameriku?

Prvi put dolazim na tlo Amerike 1979. godine sa roditeljima kada sam imao samo četiri godine. Kao i većina  ljudi sa naših  prostora i moja porodica je tragala za boljim životom. Slabo se sećam  tog perioda, ali mi je u sećanju  ostao prvi dan škole kada je učiteljica  pitala kako se zovem. Kada sam odgovorio Dragan, učiteljica  je ponovila dragon što na engleskom znači zmaj, te su ostala deca počela da se smeju. To mi je onako najviše  ostalo u sećanju, kasnije sam se već prilagodio. U nedostatku društvenog  života i želje za domom roditelji odlučuju  da se vratimo u Srbiju. Živeli smo na selu, roditelji su se bavili poljoprivredom, a sestra i ja smo išli u školu. Pričali smo srpski, ali otežano, čak sam morao da idem kod logopeda kako bih pravilno izgovarao č, ć, c i lj.

U Srbiji je završio  vojni rok, oženio  se devojkom iz svoga kraja, dobio dete i 2007. godine odlučio da se vrati u Ameriku.

Čime se bavite u Americi, šta je Vaš primarni posao?

Prvi posao mi je bio vozač viljuškara , a kasnije sam na nagovor prijatelja počeo da vozim kamion. Danas imam svoj biznis, servis za pomoć  na američkim drumovima.

Kako ste došli  na ideju da krenete da snimate za youtube kanal?

Iako sam bio neiskusan hteo sam da podelim informacije sa ljudima o mom prvom kamionu, a jedan od prvih videa koje sam snimio i koji je imao mnogo pregleda jeste udes sa kamionom.

Kako je biti srpski youtube-r u Americi?

Meni ovo nije profesija, ali ima ljudi koji žive od youtube-a. Ono sto mi Google uplati simbolično uglavnom ulažem  u opremu. Mislim da je isti cilj i naših  i stranih youtube-ra, sve zavisi od toga šta želite da snimite.

Dragan snima za youtube od 2018. godine, potom je napravio pauzu od godinu dana zbog pandemije i kaže  da ga je cela situacija pokolebala. U svojim videima pristupa stvarima na poseban način. Zalazio je i u opasnije delove Čikaga i kaže da se ne plaši  jer tačno zna gde može  i koliko može da se kreće. Ipak, iza svakog savršenog  videa krije se mnogo uloženog  truda, sati editovanja i iskustva.

Koje su Vam teme najgledanije, za šta su gledaoci najviše  zainteresovani?

Najgledanije su mi teme informativnog tipa. Imam svoje verne pratioce koji su uz mene od prvog dana i koji gledaju sve što uradim. Za sada imam blizu 12 000 pratilaca. Najviše me prate iz Srbije, na drugom mestu je Amerika pa Nemačka, a imam čak pratioce iz Indije.

Po Vašem  mišljenju  kakav je uticaj društvenih mreža na život čoveka?

Imaju veliki uticaj, mislim da ljudi mnogo više prate youtube i ostale društvene  mreže  nego TV. Svako gleda ono sto mu prija, ako ja na primer hoću da vidim kako se vozi kamion u Americi ukucam to i tačno to i gledam, dok na TV-u to ne možete.

Jeste li na snimanjima zaista onakvi kakvi ste inače  u životu ili ima malo glume?

Kod mene nema glume apsolutno. Moji pratioci znaju da je sve iskreno, nema laži i nema prevare.

Kada gledate Parachia i njegove vlogove imate osećaj  da sve teče potpuno prirodno, kao da gledate osobu pred sobom, a ne nekoga ko je zapravo na vašem  ekranu.

Mi mu želimo da i dalje ostane svoj i drugačiji i da nas svojim videima i dalje zabavlja, informiše i savetuje o raznim temama na području Čikaga i okoline.

PIŠE: ANDRIANA BJEDOV I FOTO: PRIVATNA ARHIVA

Categories
Predstavljamo Video

INTERVJU: Grupa Rock Ko Fol, Chicago 2022

Članovi benda veoma neobičnog imena Rock ko fol za sebe kažu da su balkanski bend. Čisti su rokeri, poznati po obradama narodnih pesama i kažu da snime sve što im se svidi.

Na veliku radost publike održali su odličan koncert u restoranu Skadarlija u Čikagu 1. maja i to je bio povod za razgovor sa pevačem i gitaristom benda Rock ko fol Dinkom Salihbašićem.

Prisustvovali smo vašoj tonskoj probi i ono što smo čuli zaista zvuči neverovatno. Puno je dobre energije i ljubavi u svemu što radite. Sta Vi kažete na to?

Ja uvek prepuštam publici odnosno drugima da to kažu, ne bi bilo lepo da se sami hvalimo. Upravo ste čuli i naše nove pesme koje ćemo po prvi put svirati i jedva čekam reakcije publike.

Često se postavlja pitanje nastanka imena Rock ko fol, da li možete da otkrijete našoj publici otkud ideja za takav naziv benda?

Rock ko fol je nastao kao jedan party koji smo napravili jer sam želeo da spisak pesama bude šaren, da se svira sve, a pošto rok publika ume da bude prilično konzervativna i ne vole narodnjake, Rock ko fol je u stvari alibi za spisak naših pesama. Tako smo nakon tog partiy-a napravili još jedan i tako ostavili ime Rock ko fol.

Dugo ste vec na sceni, iza vas je na hiljade nastupa i svirki i ono što je interesantno jeste da za vas ne postoji loša muzika, vi svirate sve, ali na svoj prepoznatljiv način. Šta je to što vas izdvaja od ostalih rock bendova?

Apsolutno je važno da je kroz svaku pesmu provučena ta distorzija odnosno rok zvuk. Ja sam mišljenja da nema loše muzike vec samo loših aranžmana i loših izvođenja.
Ono što nas izdvaja od ostalih rock bendova je upravo taj repertoar jer mi mešamo sevdah i narodnu klasicnu muziku, a u svemu tome se nalazi čvrst zvuk koji možete prepoznati i na našem novom album “Sevdah od sna”. Videćete da se tu ide iz krajnosti u krajnost. Sa ponosom mogu izdvojiti dve pesme za koje mislim da su najžešće pesme današnjeg rock-a “Balkan” i “Sa osmijehom kroz suze”, kada ih poslušate samo ce vam se reći.

Osim Dinka bend čine Almir Crnović te simpatični dalmatinac iz Splita Elvis Katić. Trojica prijatelja ovaj bend su osnovali 2009 godine. Almir, Elvis i Dinko žive u San Francisku, a kako imaju puno nastupa po Evropi od 2012. godine imaju dva nova člana Alena Hodžića i Dinka Kulenovića koji sa Salihbašićem sviraju kada je na Balkanu i ostalim delovima Evrope.

Gde vas vodi sledeća svirka, leto je pred nama i pandemija jenjava, da li imate već ugovorene nastupe?

U Americi smo do 20. maja kada sviramo u Phoenix-u, a posle toga smo u Evropi. Na našim društvenim mrežama su rasporedi svirki sve do septembra, pa čak i posle toga.

Dinko kaže da im je plan da nastave da sviraju što više i što bolje, da su bend koji je publika napravila za sebe, bend iz raje, sa facebook-a i youtube-a.

Treba napomenuti da je Salihbašić svirao u bendovima koji su pratili na nastupima Lepu Brenu, Čolu i mnoga druga poznata imena regiona.
Big happy family kako kažu za sebe, kada su zajedno jako dobro funkcionišu i to se oseti na svakom njihovom nastupu. Tu pozitivnu energiju prenose na publiku što su dokazali i ovaj put u Čikagu . Kako su i obećali napravili su noć za pamćenje , a mi im želimo da nastave u istom ritmu.

PIŠE: ANDRIANA BJEDOV I FOTO: FACEBOOK

Categories
Predstavljamo Video

INTERVJU: Nataša Bogojević, Chicago 2022

Autorski koncert naše renomirane kompozitorke Nataše Bogojević koja živii radi u Čikagu održan je 1. maja u svečanoj  Ganon dvorani Holtšnajder Performans Centra Univerziteta DePol u Čikagu.

Iako vec dugi niz godina živi i radi u Americi vezana je za otadžbinu i njene kompozicije inspirisane su muzikom davnina i folklorom našeg  podneblja. Baš kao što je muzika njena ljubav, Beograd i dalje oseća  kao dom.

Nataša  Bogojević je dipolomirala kompoziciju na Fakultetu Muzičke Umetnosti u Beogradu u klasi profesora Srđana Hofmana. Tokom studija pohađala je kurseve elektroakustičke i filmske muzike. Odmah po završetku  studija radila je kao asistent na katedri za kompoziciju i orkestraciju Fakulteta Muzickih Umetnosti u Beogradu.

Neposredno pred početak koncerta ova velika umetnica nam je ukazala čast i zadovoljstvo da porazgovaramo, predstavila svoje novo stvaralaštvo te se rado prisetila i svojih ranijih dela, te života i rada u Beogradu.

Poštovana, čikaška publika imala je priliku premijerno da čuje Vaše nove kompozicije inspirisane muzikom davnina i našim  folklorom. Koje su to kompozicije i ko su izvođači?

“Ovo je moj prvi autorski koncert u Čikagu, dve američke premijere i jedna kompozicija od pre deset godina koja ima veze sa tematikom celog koncerta koji se zove Healing Chants. Kompozicija Pjenije koja je inspirisana Vizantijom i pojanjem nije mogla drugačije da se prevede na engleski jezik nego Chant, a druga kompozicija Bajalice u engleskom prevodu je Healing Charm tako da je menadžment  na kraju to spojio i dobili smo Healing Chants.”

Muziku su izveli nasa sopranistkinja Olga Bojović u pratnji klavira Kristijana Čivljaka. Pjenije su izveli Dzonah i Stefan Kartman, a orkestarske kompozicije je izveo ansambl studenata DePol Univerziteta 20 plus i maestro Majkl Levanski.”

Da li Vam Beograd nedostaje i nakon toliko vremena provedenog u Americi?

“Naravno da je odgovor da, tamo je moj dom. Ja sam ovde skoro trideset godina, međutim postoji jedna druga stvar, a to je da je celo područje Balkana jedan neiscrpni izvor inspiracije, tu ima toliko različitih muzika davnina i folklornih elemenata, te naše  crkvene muzike. Meni je to inspiracija zato što sam rođena tamo, a mislim  čak i da nisam to je nešto  što me interesuje.

Kompozitorka Nataša Bogojević u Čikagu godinama predaje na DePol univerzitetu, a vrlo aktivno podučava  i u svojoj školi Muzika Natasha, no ni tamo nikada ne zaboravlja svoje korene. Naprotiv: komponovala  je delo za svečani  koncert povodom petnaestogodišnjice  Akademije Sveti Sava u Čikagu pod nazivom “Oče premudri, svetitelju Savo.”

Pre dolaska u Ameriku sarađivali ste sa redakcijom za kulturu Radio Televizije Beograd i bili ste jedan od osnivača grupe kompozitora Veličanstvenih sedam. Kako pamtite ta vremena?

Lepo je da se neko još uvek toga seća. Bili smo mladi i hteli smo da promenimo savremenu klasičnu muziku. Imali smo želju da se reklamiramo kao rok muzičari  što se i desilo mnogo godina kasnije jer se dogodilo da je muzika počela  da gubi to žanrovsko omeđenje i da se deli. Ljudi danas šta god vole da slušaju imaju priliku da izaberu i slušaju. Može da se sluša sve. Napravili smo nešto  novo i doveli smo veliki broj publike u sale.

Koliko ste uspeli da muziku našeg podneblja približite  ljudima sa ove strane planete?

Ja nemam misiju da približim  muziku mada je to divno, ali ono što mene inspiriše  jeste da postoji uticaj savremene američke  muzike kao što je urbani minimalizam, hip hop i drugi žanrovi. Ja želim da se opustim i pustim sve te uplive da me inspirišu  i onda pokušavam da kreiram nešto novo. Naravno, ako neko pokuša  da sazna nešto o našoj  muzici, staroj folklornoj muzici onda mu postane interesantno da radi nova istraživanja. Mislim da je neko ko je napravio najveći  prodor naše  muzike u svet Goran Bregović. On donosi folklor iz bivše Jugoslavije.

Natašina  dela su izvođena na značajnim svetskim festivalima. Dobitnica je više  priznanja kako u Srbiji, tako i u inostranstvu, a njena biografija se pojavila u knjizi The World of Woman in Classical  Music autora En K. Grej kao i u svim izdanjima Marquis Who is Who in America.

Za kraj ovog razgovora kažite  nam da li će i Vaše  naredno delo biti inspirisano muzikom davnina i folklorom iz naše  otadžbine?

“Pozvana sam da komponujem za ruski hor, ali bi koncert trebao da se održi  uskoro tako da ne znam da li ću da stignem. Sve zavisi od trenutka, od toga šta čitam i slušam i nemam neki plan šta će da mi bude sledeća  inspiracija.”

Našoj  sagovornici želimo puno uspeha u prestojećem  radu i ni najmanje ne sumnjamo da će ponovo iznenaditi publiku željnu njenih novih ostvarenja.

PIŠE: ANDRIANA BJEDOV I FOTO: ANDRIANA BJEDOV

Categories
Predstavljamo Video

INTERVJU: Bojan Bojanović, Chicago 2022

Na prostoru Balkana vekovima su se preplitale različite  kulture što se svakako odrazilo i na spremanje hrane. Srpsku kuhinju karakteriše jaka, začinjena i raznovrsna hrana za koju bi se moglo reći da je kombinacija grčke, bugarske, turske i mađarske  kuhinje. Međutim, postoji nekoliko jela koja se vezuju isključivo za srpsku kuhinju.

Posetili smo Balkan taste restoran koji se nalazi nadomak Čikaga u naselju Mount Prospect. Vec nekoliko godina je u vlasništvu Bojana Bojanovića, a na meniju je samo srpska hrana.

Poreklom Čačanin, profesor fizičkog vaspitanja, diplomac francuske kuvarske skole u Čikagu danas vodi jedan od najboljih restorana srpske kuhinje gde nostalgija nestaje barem kada je hrana u pitanju.

Kako nam je vlasnik Bojan otkrio ideja je bila da kreiraju prostor gde će se gosti osećati  kao kod kuće ili kod bake, da sve što spreme  bude domaće  i prirodno i to su ljudi prepoznali. Vec osam godina ima veliku podršku majke Drage koja mu pomaže u pripremanju hrane. Trude se da kvalitetom obraduju goste i ispoštuju  standarde koje su postavili.

Gosti Balkan taste restorana svakodnevno mogu uživati  u raznim predjelima kao što su pite i gibanice, zatim u glavnim jelima u koja spadaju jela od povrća u kombinaciji sa proteinima kao sto su gulaši, čorbast pasulj i kuvani grašak, a najtraženiji  je roštilj  kojeg se kako kaže  vlasnik Bojan ljudi najviše  užele.

Najinteresantnija ponuda Balkan taste restorana je gurmanska pljeskavica koju je sam kreirao i koja je postala hit. Petkom su na meniju jela od jagnjetine kao što su jagnjece nogice u sosu ili jagnjetina pod sačem, a u toku nedelje mora biti i nešto specijalno tako da gosti mogu birati jela kao sto su gulaš, sarma, prebranac ili čorbast pasulj.

Za sve goste koji su u postu ovaj restoran nudi veliki izbor posnih čorbi, pita, posnog pasulja, pica i grilovanog povrća. Ono što svakako upotpunjuje ponudu ovog restorana je domaći hleb, deserti koji su u rangu najboljih restorana u Čikagu i veliki izbor domacih alkoholnih i bezalkoholnih pica.

Do namirnica Bojan kaže nije teško doći pogotovo ovde u Americi gde u svako doba dana možete nabaviti namirnice sa bilo koje strane sveta.

Najčešći  gosti ovog restorana su ljudi koji žive i rade u blizini pa dolaze na ručak. Subota je bonus dan kada u ovaj restoran dolaze cele porodice i uživaju  u jelima i prijatnom okruženju.

Kako vlasnik i menadžer  Bojan otkriva da se trude da održe balans cena i kvaliteta, a ono što ih izdvaja od ostalih restorana su pohvale za čistoću i brzinu usluge. Ako poručite  nešto  od specijaliteta ovog restorana supu dobijate u drugom minutu, salatu u trećem, a ručak već u desetom minutu. Na pitanje koliko je teško biti ugostitelj u Americi vlasnik otkriva  da je najveći problem radna snaga, jer ljudi odlaze i dolaze. U prosečnom  američkom  restoranu radnici se menjaju tri puta godišnje i zato je komplikovano iznova obučavati nove ljude i ispoštovati  standarde koje su sami postavili i od kojih ne odstupaju.

Za specijalitete naše  kuhinje ne postoji akedvatan ukus sa kojim se mogu uporediti, zato je najbolje doći i isprobati ih. Ljubazno osoblje Balkan Taste restorana će vas sigurno dočekati  raširenih ruku i sa ponudom vrednom svake pohvale. Restoran se nalazi na adresi: 2354 S Elmhurst Rd, Mount Prospect Il 60 056.

PIŠE: ANDRIANA BJEDOV I FOTO: ANDRIANA BJEDOV

Categories
Predstavljamo Video

INTERVJU: Nemanja Golubović, Chicago 2022

Vegetarijanski način ishrane je za mnoge još uvek nepoznat teren, ali poslednjih godina interesovanje za ovakav način ishrane je sve veće i mnogi žele da isprobaju nešto novo i drugačije. Posetili smo restoran Kale my name proglašen za najbolji veganski restoran u Best of Chicago i koji je dobio mnoge prestižne nagrade na nivou Amerike.

Razgovarali smo sa vlasnikom i osnivačem ovog restorana Nemanjom Golubovićem, vrednim, upornim i talentovanim mladim čovekom koji se nije plašio rizika da postigne željeni cilj. Nemanja je rođen i odrastao u Crnoj Gori u malom gradu Pljevlja odakle je otišao kad je napunio 18 godina da bi se školovao u Madridu. Put ga je kasnije vodio u Beograd, zatim u Mexico gde je završio koledž. Nakon završenog koledža dobio je posao u Qatar Airways sto mu je dalo priliku da poseti Ameriku i kako kaže potpuno se zaljubio u ovu zemlju. Kada je 2015. godine sleteo u Chicago tu se i pronašao i od tada se ovde oseća kao kod kuće.

Od samog dolaska u Ameriku je radio po restoranima i isprva mu nije bio cilj da otvori svoj restoran, međutim kako je sve više bio u poslu kao server, barmen pa čak i menadžer shvatio je da je sledeća stanica otvaranje sopstvenog restorana. U međuvremenu se i sam opredelio za životni stil veganizma i odlučio da bi najbolje bilo da krene za onim u šta i sam veruje. Za Nemanju veganski način ishrane predstavlja način života u kome se izbegava bilo koji produkt koji dolazi od životinja, ljudi kažu “dijeta”, ali se on ne slaže sa tim.

Pored mnogo raznovrsnih jela koja možete pronaći na meniju ovog restorana Nemanja izdvaja dve vrste burgera.. Jedan je nalik mesu pravljen od proteina graška, a drugi je pravljen od pasulja, cvekle i pečurki. Ostali dodaci su tradicionalni. Tu je i pohovani karfiol koji podseća na pileća krilca, a ono sto su uspeli da predstave američkom  tržištu je svakako naš domaći ajvar. Kako Nemanja kaže nastoje da prave zabavne ukuse i gosti prosto ne veruju da se to može napraviti od biljaka.

Uglavnom se postavlja mnogo pitanja u vezi ove vrste ishrane i kada gosti probaju ne veruju da su sve namirnice biljnog porekla, pogotovo naši ljudi sa Balkana koji su naučili da jedu pljeskavice, bureke, ćevape…. Oni koji su u postu imaju priliku da se uvere u kvalitet, raznovrsnost i neverovatne ukuse onoga što nudi ovaj restoran.

Ono na šta je Nemanja najviše ponosan jesu nagrade za omiljene društvene mreže. Trenutno ih prati preko 160,000 ljudi na društvenoj mreži instagram i od North Mision Chicago su dobili nagradu kao biznis sa najboljim društvenim mrežama. Drugu nagradu su osvojili na nivou grada Čikaga kao najbolji veganski restoran izglasan u Best of Chicago, zatim nagrada za najlepšu baštu i poslednja nagrada je stigla od jednog od najvećih vege magazina na svetu Vege Out gde su nominovani za naj vege restoran u Americi.

Pre nekoliko meseci otvorili su jos jedan ovakav restoran u Los Anđelesu koji je po Nemanjinom mišljenju prestonica veganizma i tako privukli pažnju mnogih poznatih ličnosti, tako da ukoliko ih posetite za susednim stolom možete videti Megan Fox ili Octaviu Spencer.

Nemanja i njegov tim su prezadovoljni dosadašnjim uspehom i ne nameravaju da se zaustave. Kako kaže najviše voli svoje goste koji mu svakodnevno pružaju novu nadu i veru u ono u šta i sam duboko veruje, a to je veganska budućnost.

Ako smo vas zainteresovali ovom pričom o ukusnoj veganskoj hrani, obavezno posetite restoran Kale My Name u Čikagu na adresi 3300 W Montrose Ave 60618, na granici Irving i Albany Parka! 

PIŠE: ANDRIANA BJEDOV I FOTO: PRIVATNA ARHIVA

Categories
Predstavljamo Video

INTERVJU: Marko Bojković, Chicago 2022

Rvački šampion Marko Bojković osvojio je prvo mesto na Svetskom prvenstvu veterana u Grčkoj u slobodnom stilu sa reprezentacijom SAD i prvi je Srbin čija će slika krasiti rvačku kuću slavnih. Ovog mladog, talentovanog i upornog čoveka smo zatekli na treningu gde se priprema za nova osvajanja.

Marko Bojković je rođen u Gornjem Milanovcu, odrastao u Ljigu i nakon završene osnovne škole na nagovor prijatelja Miše Stevovića prelazi u Beograd da trenira u Partizanu. Sa crno-belima osvaja prvi veliki ekipni uspeh 2006. gde postaju prvaci države. To ga je motivisalo da krene dalje na svoj put te uz saglasnost svog trenera Boška Kecmana prelazi  da trenira u rvački  klub Železničar gde se u to vreme trenirao slobodni stil u kome je Marko želeo da se oproba.

Po struci je inače profesor sporta i jedno vreme je radio kao profesor fizičkog vaspitanja u osnovnoj školi jer kako sam kaže mnogo voli da radi sa decom. San mu se ostvario dolaskom u Ameriku, tačnije u Čikago gde postoje odlične škole rvanja tako da danas trenira u Chicago Wrestling Club-u. 2018 zauzima treće mesto u grčkorimskom stilu koje mu je u tom momentu mnogo značilo, a već sledeće godine osvaja treće mesto, ali u folk stilu i prvi je rvač iz Srbije koji je osvojio odličje u toj kategoriji. Nakog toga trener ga je spojio sa sportskim savezom i odlučuje da se priključi reprezentaciji SAD. Svakako najponosniji je na Svetsko prvenstvo u rvanju održano u Lutrakiju gde je sa američkom reprezentacijom stigao do ekipnog zlata u slobodnom stilu i njihova timska fotografija će krasiti rvačku  kuću  slavnih.

Trenutno vredno radi i priprema se za jedno od najjačih prvenstava US open-a u Americi koje će se održati krajem aprila u Las Vegasu.

Marko ne namerava da se zaustavi, treniraće rvanje dokle god bude mogao. U planu mu je da otvori besplatnu školu rvanja za mališane u kojoj bi voleo da se pre svega druže i usmere od malena prema ovom sportu i da se čuje za  Srpsko rvanje svugde u svetu.

PIŠE: ANDRIANA BJEDOV I FOTO: PRIVATNA ARHIVA

Categories
Predstavljamo Video

INTERVJU: Dejan Jovanović, Chicago 2022

Čikago je jedan od najvećih, ali i najlepših gradova sveta, grad u kome nikada niste sami i grad koji nikad ne spava. Veliki broj mladih ljudi je došao ovde sa nadom u bolje sutra.

Da li još uvek veruju i da li sanjaju iste snove pitamo Dejana Jovanovića, mladog i kreativnog čoveka koji je odrastao u malom selu pored Leskovca. Danas kao uspešan fotograf, grafički dizajner i neko ko je izdao knjigu o svom zavičaju živi i radi u Čikagu.

Kako su izgledali Vaši počeci u Americi?

Kao i svaki početak bilo je teško, ali se sa vremenom čovek navikne, dok se ne sagleda celokupna situacija i dok ne odlučite da li možete da nastavite ili ne. To je bila individualna stvar. Prvih par godina sam radio razne poslove da bih platio račune, da bi se preživelo i nakon toga nastojiš da stvaraš.

Na šta Vam je bilo najteže da se priviknete?

Celokupna kultura je drugačija, sve je obrnuto od naše Srbije i ponašanje i odnosi među ljudima. Očekivanja su bila drugačija u pogledu organizacije, u pogledu posla, ali zahvaljujući prijateljima nekako smo se snašli.

Fotografija je oduvek bila Dejanova velika ljubav i iz hobija se pretvorila u strast i zavisnost. Prvo je fotografisao za sebe i svoje potrebe, a posle je to preraslo u posao. Najvise voli da fotografiše prirodu i njene lepote, sve što je neobično. Nakon nekoliko godina boravka u Americi kada je ostvario određene kontakte počeo se baviti fotografijom i grafičkim dizajnom.

Sa godinama odlazeći u rodni kraj sakupljao je fotografije i 2013. godine rodila se ideja da objavi prvo uvodno izdanje knjige koja će čitaoce upoznati sa Leskovcem i okolinom, njegovim prirodnim, kulturnim i istorijskim lepotama.

Nedavno ste objavili prošireno izdanje knjige “Moj zavičaj Leskovac nekad i sad” pa nam kažite nešto više o samoj knjizi?

Kao što sam i istakao u predgovoru ove knjige Leskovac je mesto koje krije pravo bogatstvo materijalne i duhovne kulture. Ovu knjigu bih opisao kao slikovitu mapu za pronalaženje tog blaga i nadam se da će biti sasvim dovoljna da se detaljnije upoznate sa Leskovcem, kao i mnogim drugim prirodnim lepotama u okolini koje na žalost nisu dospele do očiju i ušiju ljudi van granica ovog regiona.

Dejan se nada da će sadržina knjige na neki nacin uspeti da probudi osećanja i svest svih onih koji budu čitali i videli slike koje su sadržane u njoj.

Zelja mu je da se jednoga dana vrati u rodni kraj i sagradi vikendicu gde će uzivati u prirodnim lepotama leskovackog kraja, svojim knjigama i fotografijama.

Categories
Predstavljamo

Kroz život sa lepim i zdravim osmehom – Dr Larisa Spirtović

Kada je u pitanju zdravlje jednog čoveka, nesporna je činjenica da je sam dužan da se stara o njemu. Sa druge strane to je segment koji nesvesno zapostavljamo i često ga ne postavljamo na prvo mesto na listi prioriteta, iako bi tako moralo da bude. Izgovor nam je da nemamo vremena ili nas guše obaveze, a zaboravljamo da bez tog zdravlja ne bismo ni bili sposobni da obavljamo bilo koju obavezu. Svako ko želi da živi dugim i srećnim životom, morao bi da povede računa o svom zdravlju, a ako kroz život želi da korača sa lepim i zdravim osmehom, na tom putu može mu pomoći Dr Larisa Spirtović, vlasnica ordinacije Kiss Dental

Dr Larisa Spirtović rame uz rame sa Dr Chester Klos već 11 godina uspešno vodi poslovanje ove stomatološke ordinacije, a mnoštvo zadovoljnih pacijenata najbolja su potvrda njihovog zalaganja i kvaliteta usluga koje pružaju.

Dr Larisa započela je obrazovanje na Univerzitetu Loyola u Čikagu. Diplomirala je stomatologiju i doktor je stomatološke hirurgije na Univerzitetu Illinois u Čikagu.

Sve je počelo kada sam se 1999. godine sa svojom porodicom doselila u Ameriku. Tada, kao petnaestogodišnjakinja, završila sam dve godine srednje škole a potom se uputila na Loiola Univerzitet i smer Premedical koji inače najčešće biraju studenti stomatologije.

Po završetku studija, dr Larisa Spirtović je dobila stipendiju dr. Gerson Gould i Mr. Sol Gould, koja se dodeljuje onim studentima koji se u generaciji istaknu po svom profesionalizmu, progresivnom razvoju i izvanrednim veštinama na polju stomatologije. Takođe joj je dodeljena nagrada za stipendiju Akademije Pierre Fauchard, koja odaje priznanje vrhunskom studentu sa predanošću i posvećenošću stomatologiji koji je pokazao lidersku, akademsku i kliničku izvrsnost.

Sva ova priznanja bila su zapravo dokaz da je ovo životni poziv doktorke Spirtović, čija je životna misija postala upravo pružanje pomoći i besprekorne usluge pacijentima kojima je potreban stomatološki tretman. Na početku je, kako to obično biva, bilo teško ali svaki trud se vremenom isplati…

Nijedan početak nije lak pa tako je bilo i u slučaju mog partnerstva sa Dr. Fross. Dešavalo se da u toku dana imamo samo po jednog ili dva pacijenta. Međutim, posle godinu-dve sve je došlo na svoje i sada imamo posla svakodnevno. Najviše nas posećuju pacijenti sa prostora bivše Jugoslavije ali ima i onih iz ostalih delova sveta.“

Dr Larisa je aktivni član Američkog stomatološkog udruženja, Državnog stomatološkog društva u državi Illinois, čikaškog stomatološkog društva i Kluba stomatoloških umetnosti.

Kao takav stručnjak, na raspolaganju je svima onima kojima je potrebna stomatološka pomoć kao pacijentima, ali i mladim studentima koji žele da se ostvare na ovom polju medicine. Njima Dr Larisa nudi pomoć koja je i njoj na samom početku bila i te kako potrebna i korisna.

Pozivam sve one koji su zainteresovani da jednog dana postanu stomatolozi da dođu i provedu dan u našoj ordinaciji Kiss Dental. Spremna sam da im pružim podršku i pomoć koju sam i sama dobila onda kada sam izrazila želju da naučim sve o ovom poslu.

Kada je u pitanju oblast medicine, svedoci smo da najčešće deca naslede “gen” od svojih roditelja za ovaj posao, koji onda nekako prirodno biraju zbog porodične tradicije.  Upitali smo je da li je to bio slučaj i kod nje…

Moji roditelji se nisu bavili nijednom granom medicine, već je to bila moja želja još iz mladosti. Kao mala nisam bila sigurna šta ću jednog dana postati ali vremenom sam shvatila da je ovo zapravo bila moja želja. Kada sam bila na drugoj godini koledža jedna od mojih rođaka je prolazila kroz medicinsku specijalizaciju i tada sam shvatila koliko je to zahtevno, meni je trebalo neko mirnije zanimanje, uz mogućnost da se jednako posvetim i porodici.

Nakon što joj je njen dental asistent preneo svo znanje i iskustvo kroz održanu praksu, bila je spremna da se u potpunosti posveti svom poslu iz snova i ovu profesiju je, kako kaže, jako zavolela.

Tokom svog vremena na UIC Stomatološkom fakultetu, dr Spirtović je takođe bila instruktor na kursu za studente stomatologije. Tokom vanrednih rotacija provodila je vreme radeći sa decom u Društvu za dobrobit novorođenčadi Oak Park i Erie Health Clinic i Union Health klinikama u Čikagu.

Dr Spirtović se zalaže za pružanje visokokvalitetne, personalizovane stomatološke zaštite u skladu sa potrebama i željama svojih pacijenata.

Veliki broj pacijenata koji joj svakodnevno poklanja svoje poverenje zasluga su upravo te visokokvalitetne i profesionalne usluge, ali i preporuka koje pacijenti daju samoinicijativno svojim prijateljima. To je znak da je posao uspešno obavljen, a ljudi koji prepoznaju kvalitet svakako će o tome i pričati.

Ukoliko niste imali prilike da saznate kakvu uslugu pružaju, ako vas nekada „muka natera“ – posetite Kiss Dental na adresi 2925 W Touhy Ave, Chicago, IL 60645, ili se upoznajte sa svojim budućim poslom uz podršku ovih vrhunskih stomatologa.

PIŠE: SANJA MIRKOVIĆ I FOTO: PRIVATNA ARHIVA