Categories
Bioskop Video

9. Srpski Filmski Festival, Chicago 2022

Ponovo se vraćamo u bioskopske sale. Za nama je vikend koji je obeležio 9. Festival Srpskog Filma u Čikagu koji ove godine nosi naziv “Magija pokretnih slika”. U prelepom ambijentu AMC teatra u Rosemontu publika je imala priliku da se susretne sa najboljom domaćom filmskom produkcijom, razgovara sa poznatim gostima i da se upozna sa mladim autorima. Ono što je novina od ove godine je uvođenje propratnih programa festivala, a to su predavanja i edukativni programi.

Na konferenciji za novinare održanoj u Gas light klubu direktor ovog festivala Slavica Petrović i član organizacionog odbora festivala Mila Fillipović predstavile su goste i program ovogodišnjeg festivala. Među gostima ovog festivala su se našli Milena Predić koja tumači glavnu ulogu u filmu “Sveta Petka – krst u pustinji”, Branislav Bane Trifunović glavni junak filma “Gejm”, Ana Lazarević rediteljka filma “Gejm”, Ibrahim Koma glavni junak filma “Strahinja Banović”, veliki prijatelj ovog festivala Gordan Matić direktor Filmskog centra Srbije i Miodrag Jakšić reditelj filma “Tragovima Đure Jakšića”.

Tokom tri dana koliko je trajao ovaj festival predstavljeno je sedam najnovijih i najboljih dugometražnih filmova, četiri kratka filma srpskih stvaralaca iz dijaspore i dva dokumentarna filma.

Festival je otvoren filmom “Strahinja Banović” reditelja Stefana Arsenijevića u kojem je glavnu ulogu igrao francuski glumac Ibrahim Koma, u jednoj potpuno drugačijoj ulozi prikazanoj kroz ljubavnu priču. Svetsku premijeru ovaj film je imao na 55. Međunarodnom filmskom festivalu u Karlovim Varima, gde je osvojio čak 5 nagrada, a do sada je učestvovao na 50 međunarodnih filmskih festivala i osvojio 24 nagrade.

Gost festivala Ibrahim Koma nije krio oduševljenje što je pozvan na jedan ovakav festival i kaže da je ovo za njega bilo nezaboravno iskustvo.

Iste večeri prikazan je i film Dušana Kovačevića “Nije loše biti čovek” sa odličnom glumačkom ekipom.

Drugog dana na festivalu je prikazano nekoliko kratkih filmova iz dijaspore i tri dugometražna filma među kojima su se našli “Sedam hiljada duša” Sanjina Mirića, zatim film Nedeljka Kovačića “Vera” i filma Ane Lazarević “Gejm”.

Priču kroz koju nas vodi Strahinja, švercer i zavisnik od kockanja, koji ostaje nasukan sa dva dečaka izbeglice na selu Balkana tumači Branislav Bane Trifunović koji je podelio sa nama svoje utiske.

Koliko je Vama značajno to što ste gost Festivala srpskog filma u Čikagu?

Dobro je da malo vidiš svoje, da vidiš kako ljudi razmišljaju, da im pokažes nesto svoje i da probaš da utičes na ljude, ako umetnost može da promeni, onda najbolje početi od svojih, tako da je to misija koju svako od nas potajno priželjkuje ,ne samo među svojima nego gde god da se prikazuju filmovi, po celom svetu.

Kakvu poruku nosi film “Gejm” u kome ste igrali?

Film ima neku svoju priču, priča koju je Ana Lazarević napisala je jedna emotivna priča o čoveku koji pokušava da preživi, koji se nađe u jednoj čudnoj i teškoj situaciji, sa migrantima koje pokušava da prebaci preko Srbije.

Koliko Vam je bilo zahtevno da igrate Strahinju?

Bilo je zahtevno zato što sam igrao sa amaterima, sa ljudima koji su to stvarno proživljavali i proživljavaju i  dan danas, tako da sa te strane jeste bilo zahtevno sa njima igrati, ubaciti ih u to šta je to film i šta znači snimati film. Puno divnih stvari nosimo, i sa svom tom decom smo i dalje u kontaktu. Neki su uspeli da prebegnu, neki nisu i dalje kako već ide, ali su zdrava i pametna deca.

Ana Lazarevic rediteljka filma “Gejm” je kazala za naš portal da je biti gost na ovom festivalu za nju jako specifično jer je odrasla u Čikagu i da je ovaj festival baš za našu dijasporu.Velika joj je čast što je njen film prikazan u jednom ovakvom svečanom bioskopu, pred publikom, porodicom i prijatejima.

Poštovana Ana otkuda inspiracija za ovakav film i koju poruku on nosi?

Mislim da je poruka to neko prijateljstvo koje se stvori između Strahinje kojeg igra Bane Trifunović i dece koja igraju iz Jemena i Irana. Poruka je da su ljudi ljudi.

Mene je zanimala ta migrantska kriza, koliko su ljudi zapravo normalni, da gledam iz tog ugla, pogotovo tinejdžeri. Ja sam upoznala neke tinejdžere koji su putovali iz Sirije u Beograd 2015 godine tokom one krize i oni su mi bili zanimljivi, imali su lepe patike, frizure, prošli kroz ko zna  šta u Siriji, ali su u tom trenutku bili samo tinejdžeri. To je meni bilo bitno, tu sam našla inspiraciju i to je bila neka poruka u ovom filmu da su ljudi ljudi.

Trećeg i poslednjeg dana ovog festivala prikazan je film za decu i odrasle “Leto kad sam naučila da letim” Radivoja Andrića, koji puni bioskopske dvorane i već je dobio 6 međunarodnih nagrada. Zatim je prikazan film na koji se dugo čekalo i koji se preporučuje svim generacija “Sveta Petka – krst u pustinji” snimljen prema romanu “Petkana” Ljiljane Habjanović Djurović, u režiji Hadži Aleksandra Đjurovića, a u kojem glavnu ulogu tumači Milena Predić.

Milena ovo je Vaša prva velika uloga, šta za Vas znači biti gost jednog ovakvog festivala i kako mislite da će publika ovde prihvatiti ovaj film?

Čast mi je i sreća i zadovoljstvo što smo pozvani i da imamo priliku da dođemo u ovaj prelepi grad gde sticajem okolnosti živi veliki broj naših ljudi, tako da me stvarno raduje što postoji interesovanje dijaspore za naš rad. Što se tiče očekivanja čula sam da su karte rasprodate tako da me to dosta veseli, jer verujem da dolazi publika koju interesuje ta tema. On je specifičan film i takvih filmova u svetskoj kinematografiji ima malo, koji se bave hrišćanskom temom, pogotovo nekom vrstom askeze na filmu. Tako da se nadam da će im se dojmiti film, da će ga razumeti, a ukoliko imaju interesovanja i nekako želje da ga pogledaju onda mislim da će se i prepustiti ovoj priči.

Poslednjeg dana festivala dodeljene su i nagrade za koje je bio zadužen tročlani žiri kojeg su činili novinar i član organizacionog odbora festivala Mila Filipović, producent Jesse Charbonier i direktor filmskog programa u bioskopu Faset Charles Coleman.

Nagradu za najbolji Srpski igrani film dobio je “Strahinja Banović”, nagradu za najboljeg režisera dobila je Ana Lazarević za film “Gejm”, nagrada za najboljeg glumca pripala je Branislavu Banetu Trifunoviću za film “Gejm”, nagradu za najbolju glumicu dobila je Milena Predić za ulogu u filmu “Sveta Petka-krst u pustinji”, nagradu za očuvanje srpske baštine i kulture dobio je Sanjin Mirić za film “Sedam hiljada duša”, nagadu za najbolji film dijaspore je takođe dobio film “Sedam hiljada duša”, nagradu za posebne zasluge dobila je mlada Klara Hrvanović za film “Leto kad sam naučila da letim”, nagrada za najbolji scenario pripala je Dušanu Kovačeviću za film “Nije loše biti čovek”, nagrada za najbolji dokumentarni film pripala je filmu “Tragovima Đure Jakšića” reditelja Miodraga Jakšića, za najbolji kratki film proglašen je “Ice cream-sladoled” reditelja Stiva Sprema i nagradu za najbolju izvedbu u kratkom filmu “Ice cream-sladoled”  dobio je Igor Obradović.

Nakon dodele nagrada prikazan je film Miloša Pušića “Heroji radničke klase” posle čega je i svečano zatvoren 9. Festival srpskog filma u Čikagu.

Direktor ovog festivala Slavica Petrović se nada da je publika uživala u projekcijama i da je ova filmska magija ispunila očekivanja, te se raduje sledećoj 10.  jubilarnoj proslavi srpskog filma u Čikagu.

PIŠE: ANDRIANA BJEDOV I FOTO: ANDRIANA BJEDOV

Categories
Koncerti Video

INTERVJU: Senidah, Chicago 2022

Senida Hajdarpašić, poznatija kao Senidah, pevačica iz Slovenije koja je osvojila region nesvakidašnjim izgledom, zanimljivom bojom glasa i neizmernim talentom trenutno je jedna od najpoznatijih izvođača upravo zbog svoje autentičnosti.

U organizaciji Koncerttona i Stage Art Chicago-a Senidah je nastupila pred čikaškom publikom 24. novembra u Compass Areni.

Kada se na sceni pojavila pevačica, publika je jednoglasno pevala od prve do poslednje pesme koju je izvela. Time je ova Senidah dokazala zašto i zbog čega toliko vredi. Iako retko daje izjave za medije, bila je raspoložena da nam odgovori na nekoliko pitanja.

Pre samo nekoliko dana si stigla sa svojom ekipom u Čikago pa iz prve ruke kakvi su utisci?

Volimo da dođemo u Ameriku, prvi put je da smo malo duže u Čikagu, jako nam se dopada i žao mi je što moramo da idemo već sutra, ali vratićemo se vrlo brzo ako nas pozovete.

U okviru ove mini turneje imaćete tri nastupa, ali svakako ona udarna vest je da je prošle nedelje izašao tvoj novi album. Hoće li publika biti u prilici da čuje neke od novih pesama?

Naravno da hoće, danas zapravo premijerno predstavljamo novi album, ne čitav, ali će publika čuti neke od novih pesama.

Sa kim si sarađivala na albumu i kakve su kritike?

Kritike su jako pozitivne, svima se dopada i meni se jako dopada od prve do zadnje pesme i mogu da ga slušam satima. Sarađivala sam sa grupom žena koje se zovu “Žene”. One su jako specifične u tom svom etno stilu. Radile smo pesmu “Senida”, a sarađivala sam i sa Surilom na pesmi “Magdalena” koji je top lik.

Muzikom se baviš duže od deset godina i publici si se prvi put predstavila pesmom “Pustinjom” posle čega si radila sa bendom MAFF iz Slovenije. Svirali ste pop, rok i bluz pa otkud Senidah u trep-repu?

“Pustinjom” je bila prva moja pesma i tu sam već pokazala kako želim da idem u tom nekom pravcu RNB, hip-hopa i trepa. Onda sam se spojila sa dečkima gde je više bio taj momenat roka, popa i bluza, pa sad kada sam solo počela sam sve da kombinujem.

Početak  tvog vrtoglavog uspona na Balkanu se vezuje za pesmu “Slađana” koju si snimila 2018. godine. Ko je zapravo Slađana iz pesme?

Slađana smo svi mi koji želimo neku ljubav, kojima se nešto dešava, a u stvari se ne dešava ništa, nešto što je jako toksično, svi mi.

Za tebe kažu da si ženski Trevis Skot, jesi li imala nekad uzora, kome se najvise diviš?

Uvek sam volela da slusam Mery J. Blige, volela sam da gledam kako se ona ponaša na stejdžu, možda ta neka energija. Nije da sam kopirala nekoga, ali volim da je gledam kako nastupa, a muškarci su svi prejaki i energični.

Kada nastupaš publici se daješ nesebično, pevaš uglavnom o ljubavi. Šta je to što tebe pokreće, koji je to vajb?

To je uglavnom život i emocije iz života. Ne pevam samo o ljubavi, pevam i o mišićima.

Bliži se kraj godine, kada se osvrneš kakva ti je bila protekla i da li bi menjala nešto?

Ja tu ništa ne bih menjala. Dolazi Nova da tu nešto dodamo i malo da odmorim od svega što sam radila, tako da je taman.

Šta sledi po povratku na Balkan sa ove mini turneje, osim toga što ćeš promovisati novi album?

Imam puno najavljenih nastupa, spotovi se snimaju za neke nove pesme, mislim da imam čak 11 nastupa u decembru, a onda sledi kratak odmor.

Na kraju nam je priznala da bi zbog dobre pesme naučila bilo koji jezik. Trenutno kaže da peva “balkanskim jezikom” koji je mešavina srpskog, htvatskog, bosanskog, slovenačkog i crnogorskog. Ova balkanska trep-rep diva u okviru svoje turneje nastupiće i u New Yorku i St. Louisu. Ispunila je svoje obećanje i publici u Čikagu ostavila prelepe uspomene sa koncerta za koji se tražila karta više.

PIŠE: ANDRIANA BJEDOV I FOTO: MIRKO BJEDOV/ Printscreen instagram/senida_h

Categories
Predstavljamo Video

INTERVJU: Otac Predrag Popović, Chicago 2022

Otac Predrag Popović je sveštenik Srpske Pravoslavne Crkve sa službom u Velikoj Plani. Svoj govornički dar koristi za propovedanje jevanđeljske istine u nameri da probudi i pobudi u ljudima veru i ljubav prema Bogu. Besede i priče koje organizuje virtuelno preko svog youtube kanala izazvale su pažnju mnogih vernika.

Rođen je 23. decembra 1983. godine u Slavonskom Brodu od oca Duška i majke Smiljane. Početkom 90-tih seli se u Vrnjačku Banju gde stiče osnovno obrazovanje. U Kraljevu završava elektrotehničku školu, a nakon toga Bogoslovski fakultet u Beogradu. U čin đakona Episkop požarevačko-braničevski Ignatije rukopolaže ga oktobra 2011. godine, a u čin jereja jula naredne godine.Oženjen je Ivanom sa kojom ima troje dece: Teodoru, Petra i Pavla. Svojom jednostavnošću uspeva da približi veru čoveku iz naroda, te je tako na poziv Vladike Longina i sveštenika  naše parohije stigao u posetu vernicima u Americi.

Oče, već neko vreme boravite u poseti vernicima u Americi, imali ste priliku da upoznate naše ljude, razgovarate sa njima, da vidite kako žive pa kakvi su Vam prvi utisci?

To me svi nekako pitaju, ali ja ne volim da govorim o utiscima dok ne napravim celu sliku. Ti utisci, taj ceo život je sačinjen kao jedna puzla od raznih šarenila. Vladika je divan čovek, domaćin, širokogrud, sveštenici su dobri, međusobno sarađuju i vredno rade sa narodom. U Srbiji su retki, ako uopšte znamo zajednice gde imaju fiskulturnu salu, recimo za košarku, da imaju folklorne grupe i sve to jako teško ide kod nas. Ovde je sve to drugačije, ljudi se okupljaju oko crkve i oko raznih zajednica. I na kraju krajeva ta okupljanja su jedino što imamo. Naš narod je divan, dobar kao i svuda. Svako ima neke svoje probleme, nesto čega smo morali da se odreknemo, da bismo nešto stekli.

Ono što je specifično za Vas jeste da govorite jednostavnim jezikom koji dopire do srca i duše običnog čoveka, što se pokazalo brojem pregleda na vašem youtube kanalu, postali ste prava internet senzacija. Kakav to osećaj izaziva u Vama?

Koja je suština govoriti jezikom ako nije jednostavan i ako ga ljudi ne razumeju. Zašto onda razgovaramo, koja je poenta mene koji sam besednik i koji se obraćam narodu i ljudi me ne razumeju, zašto se onda obraćam. Hristos je govorio jednostavnim jezikom, ja verujem da su njega u to vreme smatrali nekim ko nije dorastao nekim izazovima, nego što on izazove čudo i onda im skrene pažnju na suštinu. Gospod je u svojim pričama govorio kao da je poticao iz seljačke porodice, njegov otac je bio zanatlija, doduše ja znam šta znači biti dete zanatlije. Moj otac je bio majstor, popravljao je automobile i on je govorio o vinogradu, o sejaču i semenu. Dakle govorimo o seljačkim pričama, ali jezikom na način na koji ljudi mogu da razumeju. Tako da ja gledam sva dešavanja u mom životu i u životu drugih ljudi na način da to prenesem i da ostavim ljudima, a moram da kažem i da postoji jedan sebičan razlog tog mog interneta, a to su moja deca. Moja deca i moji unučići sutra i ako me ne bude, imaće mene i moje savete njima upućene kako kroz život da se bore. Takva je bila moja prva zamisao, da svojoj deci ostavim u amanet sebe. Onda razmišljam, da ima i druge dece koja bi trebalo to da znaju i Gospod je učinio da to dopre tako munjevito do ljudi širom sveta, i do one dece koja su mala i do one dece koja imaju 80 godina.

Sve je krenulo od Vašeg puta na Ostrog, na koji ste bili pozvani od Svetog Vasilija, a koji se dogodio 10. novembra prošle godine. Kako je izgledao taj Vaš put?

Gospod je rekao: “Odrekni se svega i pođi za mnom”, to je baš bilo to, samo što je to bilo na određeno vreme da idemo do Ostroga, ali to je poziv i za ceo život. Mi se svakodnevno odričemo nekih svojih prohteva zarad Hrista, ali i pored svega toga on to nama da i svi moji najluđi snovi i najluđe želje koje sam negde imao Gospod mi je uslišio, ali samo zato što si spreman da daš sve i što si spreman da se na kraju svega odrekneš zarad njega.

Koliko naši ljudi poznaju veru, mi smo narod koji nije naučen da čita Bibliju i da ide redovno u crkvu?

Naš narod nije crkven prevashodno, a ne može doći do poznavanja Boga ako nema crkve tj. liturgije. Kada smo u liturgiji treba da uzrastamo, da se učimo. Tu ulogu preuzimaju i sveštenici i episkopi, ali za početak je jako bitno da ljudi krenu u crkvu i da se pričešćuju. Tu će naći mnogo odgovora na svoja pitanja, a znanje dolazi, to je proces životni koji će doći do smrti i umrećemo kao neznalice, ali znaćemo mnogo više nego kada smo krenuli  u crkvu. Naš veliki problem je što smo sujeverni, što se odričemo svoje vere, što su naši preci koji takođe nisu čitali sveto  pismo i koji su bili nepismeni svoj život davali za veru, jer je vera bila nešto što su oni suštinski. Možeš da mi uzmeš sve, ali vere neću da se odreknem. Da li smo mi danas takvi? Ne bih rekao, i zbog mnogo manjih stvari se odričemo vere, odričemo se ljubavi. Danas se više ni u ljubav ne veruje, ni ljubav više ne može da se održi, a o nadi da ne pričam. Tako da ovom svetu mnogo više fali ljubavi, vere i nade.

Za kraj ovog razgovora Oče šta biste poručili našim vernicima ovde u Americi?

Da se svi drže zajedno, da se okupljaju oko crkve. Gde se napravi crkva da tu kupe kuću, imanje, da se grupišu oko crkve. Naša sela su tako opstala. Onda će naša deca biti u tom okruženju. Ovde postoji plan, otac Nemanja je napravio plan da napravi školu. Sve oko crkve i oko te škole treba da budu srpske zajednice, srpske kuće. Treba da se okupljamo oko liturgije, oko molitve, a onda preko nedelje svako za svojim obavezama, a u nedelju ponovo tu i onda se povrati život i opet svaka nedelja za nedeljom. Gospod Bog će bogosloviti, doći  će nova pokolenja koja će gledati od nas i to naučiti. Što mi decu naučimo to će ona raditi.

Otac Predrag u Americi će boraviti do kraja novembra. Nada se da su njegove besede i propovedi doprle do srca i duša vernika i poručuje:”Moja uloga je u tome da vas uputim ka Bogu, stavim na noge da i dalje idete sami. Idite po svetu i propovedajte, i neka vas po ljubavi poznaju da ste moji učenici.”

PIŠE: ANDRIANA BJEDOV I FOTO: ANDRIANA BJEDOV

Categories
Koncerti Video

INTERVJU: Lexington Band, Chicago 2022

Lexington bend zasigurno jeste jedan od najpopularnijih bendova, kako u Srbiji, tako i u regionu. Kvalitet koji poseduju prikazuju nam iz dana u dan, iz pesme u pesmu, a o tome govori i mnoštvo neverovatnih nastupa i koncerata. To su pokazali i svojim nastupom u Alhambra Palace u Čikagu 24. septembra u organizaciji Balkan Sound Promotion, u okviru svoje američke turneje.

Nije bilo potrebno dugo vremena da publika na već prve taktove poznatih melodija zapeva sa njima u glas. Iz pesme u pesmu nastavljali su da iznenađuju i oduševljavaju publiku svojim fenomenalnim melodijama. Svoju američku turneju zavrsili su u Čikagu koncertom u Compas areni 4.oktobra, gde nam je Bojan Vasković- Boki Lexington, pevač ove grupe kroz razgovor otkrio svoje utiske i planove.

Poštovani  Bojane uspešno ste završili američku turneju, kakvi su Vam utisci nakon održanih nastupa?

Pamtićemo ovu turneju jer je bila na svetskom nivou zahvaljujuci našim dragim prijateljima iz Balkan Sound Promotion, koji su se potrudili da nam bude baš onako ugođaj bez obzira što je bilo naporno i što smo dosta kilometara prešli. Posetili smo šest gradova i bilo je više nego fenomenalno.

Ceo bend je ovde, s obzirom da vas je petorica kako funkcionišete i jeste li imali nekad krize u bendu?

Znate kako, i kada porodica ima pet članova postoji nekad period kada ima nesuglasica, ali to su minorne stvari u odnosu na ono što nosimo u sebi i što smo pravili svih ovih godina.

Postojite od 2004. godine, prvi album ste izdali 2010. godine “Kako je tako je” i vodeća pesma je  vrlo brzo postala hit, te su usledili učestaliji nastupi i pozivi na festivale. Postali ste jedan od najperspektivnijih bendova u Srbiji. Kako Vi tumačite taj uspon?

Dvadeset godina je iza nas, prošli smo sve i svašta, što se kaže od najmanje do najveće lestvice. Pevali smo pred dvadeset ljudi u najmanjim kafićima i pred 50 000 ljudi na Marakani. Imali smo razna iskustva, nekako smo srcem krenuli u sve ovo i valjda je to najispravnije što se dešava.

Rezultat svega toga su četiri studijska albuma i više od dvadeset singlova, tako da imamo iza sebe dosta velikih koncerata i dosta klupskih nastupa.Trudimo se da što više uživamo u ovom našem pozivu, nije uvek lako, najteža strana su putovanja, ali kad je publika ovakva kao ovde u Americi onda je lako i pevati.

Koju pesmu biste izdvojili kao najslušaniju pesmu Lexington benda do sada?

Pesma “Dobro da nije veće zlo” ima preko 100 miliona pregleda, pesma “Donesi” preko 80 miliona pregleda, ne bavimo se mi brojkama, nekako mi je srce najviše ispunjeno kada publika sa nama peva zdušno. Ljudi vole srcem više od 15 pesama za koje mislim da su hitovi i ne mogu da izdvojim neku posebno.

Bojane šta Vam je u planu nakon ove turneje, dali publika moze očekivati novi album, novi duet ili video spot?

Iskoristili smo ovo vreme u Americi da snimimo neke kadrove za buduće pesme jer volimo to da ekranizujemo. Imamo u planu da snimimo peti studijski album i da ugleda svetlost dana na proleće. Možda ćemo do tada objaviti još pesmu ili dve, i to nam je neki plan.

Imamo u planu i da napravimo veće koncerte u svim većim gradovima, verovatno će prva biti Beogradska Arena pa Sarajevska Zeta, ali to je deo posla kojim se menadžment bavi. U svakom slučaju postoje veliki planovi, ali sve nakon izlaska novog albuma.

Momci iz Beograda poneće sa sobom samo lepe uspomene iz Amerike. Imaju velike ambicije, za uspeh će nastaviti da se bore dobrom pesmom i kvalitetnim zvukom, a naša redakcija im u tome svakako želi mnogo uspeha.

PIŠE: ANDRIANA BJEDOV I FOTO: PRIVATNA ARHIVA

Categories
Pozoriste Video

Predstava “Šmizle Ženski Bend”, Chicago 2022

Na veliku radost publike i kolega u petak 21. oktobra u Skokie teatru, Srpsko Pozorište iz Čikaga premijerno je izvelo predstavu “Šmizle-ženski bend” u režiji Zorane Vukčević. Kroz ovu komediju prepliću se sudbine različitih žena koje, tražeći svoje mesto pod suncem, u jednoj kafani dolaze na ideju da osnuju bend.

Iako još uvek nemaju svoj prostor za predstave i probe, i nisu imali nijednu probu kompletne predstave čak do dva dana pred samu premijeru, vredno se radilo, a promene su se pravile u hodu.

Pred samu premijeru razgovarali smo sa režiserkom Zoranom Vukčević kojoj je ovo druga predstava koju režira sama.

Poštovana Zorana u isčekivanju premijere i prvih reakcija publike dali osećate tremu?

Za premijeru uvek ima treme jer publika koja dolazi na premijeru je uvek malo kritična, baš zato i dolaze na premijeru, a isto tako i porodica i prijatelji nas podržavaju i moramo da ispunimo sva očekivanja.

Ovoga puta se bavite temom koja je aktuelna, jeste u pitanju komedija, ali koja nosi snažnu poruku?

Meni je drago što sam pronašla ovaj tekst i da sa njim kažemo nešto iako smo amateri, jedan malecki deo istorije i javnog sveta i ipak želimo da prenesemo poruku, da o toj temi treba da se priča i misli. Naravno, ovo sve ide kroz šalu,ali mislim da ljudi bolje prihvataju nešto što je realnost uz osmeh.

Ovo je druga predstava koju režirate sami, kako su tekle pripreme i kako ste se odlučili baš za ovu temu?

Ja volim da se bavim tekstovima čiji su glavni likovi žene, o problemima koje žene imaju i uopšte o odnosima među ženama. Svi likovi su se poklopili sa kakrakterima naših glumica, jednostavno želela sam da to sa njima podelim. One su uživale dok smo čitale tekst i radili, i eto tako smo došli do premijere.

Uprkos tome što nemate svoj prostor za probe i predstave, vi i dalje radite sa istim entuzijazmom, šta je to što vas tera napred?

Pa šta može da bude, strast, ljubav i kreativnost. Ne znam da li ima nesto lepše nego razmenjivati energiju sa ljudima, pogotovo sa publikom i kolegama, a sve to na jedan uzvišen način kroz ovakvu vrstu interakcije i kroz ovakvu instituciju.

Šta biste poručili onim ženama koje prolaze kroz sličnu situaciju ili trpe nasilje?

Apsolutno želim da im kažem da niko nije vredan njihove patnje i da je bitno voleti sebe i ne trpeti takvo nasilje.

Tekst za predstavu “Šmizle- ženski bend” potpisuje Miroljub Nedović Riki, koreografiju Maja Kovačević a glavne akterke su Aleksandra Dabić, Aleksandra Mirović, Maja Radovanović, Milica Spasojević, Stefana Pesić i Ana Mitrić-Hopkins. Iako amateri, ovih šest glumica su od likova napravile prave male bravure. Svaka od žena koje su iz različitih društvenih slojeva, a koje povezuju prijateljstvo i poštovanje prosledila je svoju poruku što je publika i prepoznala. Publika je uživala do poslednje scene, kada su glumice ispraćene ovacijama i gromkim aplauzom.

Oni koji nisu bili u mogućnosti da prisustvuju premijeri, mogli su gledati reprize ove predstave u subotu i nedelju 22. i 23. oktobra.

PIŠE: ANDRIANA BJEDOV I FOTO: ANDRIANA BJEDOV

Categories
Koncerti Video

INTERVJU: Lepa Brena, Chicago 2022

Najveća zvezda bivše Jugoslavije, Lepa Brena je simbol šoubiznisa, uzor mnogim mladim devojkama, simbol jednog vremena koje je praćeno raznim turbulencijama i fenomen koji traje već 40 godina.

Lepa Brena je sa svojim bendom u petak 7. oktobra održala  koncert za pamćenje u Čikagu u organizaciji Pure Live Music.

Ogromni redovi koji su nas dočekali ispred kluba Joe’s live posvedočili su da ovaj fenomen zvani Lepa Brena, i koja je ubeđena Jugoslovenka,  širi ljubav i prijateljstvo kroz pesmu od 82. godine. Njen moto je “Hajde da se volimo”, što su potvrdili fanovi svih generacija i različitih nacionalnosti na njenom nastupu.

Svoju karijeru započela je davne 1980. godine sa bendom Lira šou, a već nakon nekoliko godina sa bendom Lepa Brena i Slatki greh postaje najpoznatija javna ličnost u staroj Jugoslaviji. Ova rođena Tuzlanka privlačila je pažnju neospornim talentom, ali i odevanjem koje su mnogi u ono vreme smatrali neprikladnim. Uprkos svemu ona se dobro osećala u svom telu i sama smišljala kostime koje joj je majka šila.

Iza sebe ima karijeru dugu 40 godina, mnoštvo albuma i singlova i sva priznanja koje jedan umetnik može primiti. 1982. godine pokazala je svoje umeće i na filmu “Tesna koža” u kojem je tumačila samu sebe i pevala pesmu “Mile voli disko”, imala je glavnu ulogu u filmu “Nema problema” u kojoj je promovisala sebe i Slatki greh i koji je kao najgledaniji dobio Oskara popularnosti. Potom sledi snimanje filma “Hajde da se volimo” koji je zbog vise nego pozitivnih reakcija publike snimljen u još dva nastavka. U njemu su glumile veličine poput Bate Živojinovića, Gidre, Josifa Tatića, Preraga Ejdusa i mnogih drugih, te Brena definitivno postaje jedna od najpopularnijih ličnosti  u Jugoslaviji.

Zagrejavanje pred Brenino pojavljivanje počelo je nastupom specijalnog gosta, Aleksandra Josifovskog, inače jednog od učesnika muzičke emisije “Zvezde granda” koji je publiku razdrmao poznatim melodijama ex yu roka, a potom se publici predstavila atraktivna Enela Palavra sa svojim bendom.

Kako je najavila na samom početku koncerta Lepa Brena je za američku publiku pripremila specijalan program pod nazivom “The best of the best”, što podrazumeva najveće hitove njene karijere.

Svojom pojavom na bini  odavala je odmerenost, prefinjenost, mudrost, ali i realnost koju nije izgubila tokom svih ovih godina popularnosti. Samopouzdanjem i kvalitetom kojim je osvojila publiku najbolje je pokazala da zaslužije titulu zvezde.

Vrlo emotivna na početku koncerta izjavila je da ne može da veruje da je prošlo već toliko vremena od njenog poslednjeg susreta sa čikaškom publikom koji se dogodio 2018. godine, ali i da je i dalje tu zahvaljujući vernoj publici.

Još uvek u punoj snazi pevala je “Jedan dan života”, “Čačak”, ‘Mile voli disko”, “Dama iz Londona” i mnoge druge hitove, da bi vrhunac večeri bio već na prve taktove pesme “Jugoslovenka”. Sve generacije pevale su u glas, od onih starijih koji je pamte još iz vremena Slatkog greha, pa do onih mlađih koji su se pronašli u njenim novijim pesmama.

Simbol jednog vremena i uspeha, najduže noge bivše Jugoslavije, sinonim za rad i upornost, ispraćena je sa bine uz ovacije publike koje su trajale nekoliko minuta.

Obećavši publici da neće proći dugo vremena do sledećeg susreta i poklonivši se, jos jednom je dokazala da se nije lako zvati Lepa Brena.

Svoju turneju Lepa Brena i njen tim nastavljaju nastupima i u ostalim gradovima Amerike: Atlanti, New Jersey-u, Detroitu i Bowling Green-u, a naša redakcija im svakako želi mnogo uspeha u tome.

Raspored koncerata Lepe Brene u Americi pogledajte ovde.

PIŠE: ANDRIANA BJEDOV I FOTO: CHICAGO DESAVANJA

Categories
Koncerti Video

INTERVJU: Van Gogh i Riblja Čorba, Chicago 2022

Erupcija dobre energije i čistog rock and roll-a na jednom mestu dogodila se u subotu 1. oktobra kada su se na bini pojavila dva legendarna benda: Riblja Čorba i Van Gogh. Čak sat vremena pre samog početka koncerta u prepunom prostoru Joe’s live nestrpljivo se čekalo na prve tonove. Među publikom mogle su se primetiti sve generacije, od onih vernih fanova, veterana Riblje Čorbe do onih nešto mlađih koji vole malo žešći zvuk Đuleta i njegovih momaka, a sve u organizaciji Pure Live Music.

Iako postoje već 36 godina momci Van Gogha Zvonimir Đukić- Đule, Srboljub Radivojević- Srba i Dragan Ivanović su jedva čekali susret sa publikom. U glas su se pevale pesme: “Neko te ima noćas”, “Klatno”, “Gloria”, “Mama” i mnoge druge. Pred sam početak koncerta Đule nam je srdačno odgovorio na nekoliko pitanja.

Sinoć ste uspešno završili koncert u Torontu, večeras nastupate u Čikagu i ovoga puta binu delite sa Ribljom Čorbom. Kakva su vaša očekivanja?

Mi smo stari drugari od davnina, od samih naših početaka i nekako to drugarstvo traje decenijama i evo nastavlja se. Sinoć smo bili u Torontu, publika je bila fantastična, van svih očekivanja i što je najlepše sve generacije su bile prisutne. Tako smo trubili u čast gitarama i kao i moje ime Zvonimir zvali smo na mir i na radost i zagrljaj, i verujem da ce tako biti i večeras.

Nastali ste 1986. godine i uprkos svim dešavanjima uspeli ste da opstanete do danas, rock and roll je zapravo opstao na našim prostorima zahvaljujuci vama. Koliko je upornosti, volje i želje trebalo za tako nešto?

Jedni smo od mnogih koji veruju u bolje sutra, nismo fanatici, mi smo oni koji notama i stihovima na čarobnom letećem ćilimu želimo da od generacije do generacije zagrlimo ljude i da ih nekim lepim mislima prevedemo sa jedne strane na drugu.

I nakon 36 godina postojanja vi se i dalje sa istim entuzijazmom spremate za koncerte i dalje se radujete ljudima. Šta je to što vas pokreće?

Pa onaj čovek koji se ujutru probudi, a ne obraduje se tom novom danu i ne prigrli ga i ne upiše ga u tefter života kao radostan dan, bojim se da nema čemu da se nada. Živimo muziku i živimo za muziku, živimo od muzike i verujem da bez muzike ne bismo umeli da plivamo i plutamo ovim” Morem bez obala” koje se zove život, nekad ovakav ili onakav, kojeg volimo, a tako vaspitavamo i svoju decu.

Za kraj Đule je svojim fanovima poručio:”Ja volim da kažem da je izgubljeno samo ono čega smo se odrekli, nemojte se odreći lepote života, čuvajte decu, ne gledajte rijaliti programe, budimo vesli i nasmejani i na prvom mestu zdravi.”

 Nakon njihovog nastupa koji je trajao skoro dva sata na binu su se popeli veterani rocka. Vidno raspoloženi članovi benda: Miroslav Milatović- Vicko, Vidoja Božinović- Džindžer, Nikola Zorić i Ivan Stanković na čelu sa Borom Đorđevićem krenuli su da ređaju pesme koje su obeležile mnoge mladosti, ali i one novije, a Bora se potrudio da između pesama zabavi publiku svojim šalama i komentarima. Ređale su se pesma za pesmom, publika je svaku od njih ispratila u glas, a atmosfera nije jenjavala do samog kraja koncerta koji je trajao više od četiri sata. I Bora je kroz razgovor nakon koncerta bio pun lepih utisaka.

Poštovani  Boro upravo se završilo  jedno lepo veče, prepuno emocija. Kakvi su Vaši utisci nakog ovog koncerta?

Zaista je bilo puno emocija i nostalgije. Dugo nismo bili ovde u Čikagu, skoro smo zaboravili da je publika ovako moćna.

Napisali ste pesme za 20 albuma, koliko Vam je teško izdvojiti one koje će se izvoditi na koncertu?

To je uvek problem, onda u prvom delu bacimo akcenat na novije pesme, a sad imamo i novi album, ali neke pesme ne mogu da se preskoče i da se zaobiđu, a to su provereni hitovi.

Najavili ste uskoro izlazak novog albuma, kada publika moze da ga očekuje i o čemu ćete ovoga puta pevati?

Spremamo novi album, 21. po redu, trebalo bi da se zove “Tamna strana sunca”. To su pesme o ljubavi i smrti i prvi je album nakon Mišinog odlaska. Imali smo sreću u nesreći da je jedna Mišina pesma ostala, a to je pesma Dve gitare, tako da će ta pesma izaći na novom albumu i Miša će i dalje biti sa nama.

Zahvalni na dobroj energiji i ljubavi ova dva velika benda, publika željna dobrog rock and roll-a upamtiće ovaj koncert po izuzetnoj atmosferi i kvalitetnoj muzici.

U publici su bili Generalni konzul Republike Srbije u Čikagu Damjan Jović sa suprugom i dva NBA igrača Goran Dragić i Nikola Vučević.

Oba benda, i Riblja Čorba i Van Gogh  su održala reč i pružila najbolje od sebe, obećavajući da neće proći dugo vremena do sledećeg viđenja, a nama će ostati utisci koji će se premotavati dugo, dugo u našim mislima i srcima.

Galeriju fotografija sa koncerta Riblje čorbe i Van Gogha pogledajte ovde.

PIŠE: ANDRIANA BJEDOV I FOTO: ANDRIANA BJEDOV

Categories
Predstavljamo Video

SRPSKI DANI – Crkva Sv. Nikole, Chicago 2022

Crkva Svetog Nikole u Čikagu organizovala je svoj prvi Srpski Festival 2022, 17. i 18. septembra na novom imanju u Lyons-u. Na ovom nedavno kupljenom imanju, osim crkve Svetog Nikole nalaze se kulturno-sportski centar, buduća škola i obdanište. Ovaj festivalski vikend srpske hrane, kulture, običaja i muzike okupio je ljude naše zajednice kao i prijatelje, i sve one koji se tako osećaju, kako bi svi zajedno uživali u prijateljskoj atmosferi naših domaćina.

U dva dana trajanja ovog festivala upriličen  je muzički program za koji su bili zaduženi:  Sveta Tomić, Radovan Filipović, Tanja Petković, Goran Stanimirović, Marko Živković i Dijana Antonijević. Pored specijaliteta domaće kuhinje i raznih poslastica u kojima se zaista uživalo kao da ste ih pripremali kod kuće, organizatori su se pobrinuli da za naše najmlađe obezbede kvalitetan program kroz igru, zabavu i pesmu.

Ovom festivalu prisustvovao je i generalni konzul RS u Čikagu Damjan Jović sa suprugom Aleksandrom i pomoćnikom  Aleksandrom Milićem.

Naš domaćin, Protojerej Nemanja Tešić nije krio zadovoljstvo prvim festivalom koji je održan na imanju u Lyons-u.

Poštovani Oče Nemanja koliki je značaj ovog festivala za našu zajednicu u Čikagu i okolini?

Značaj  ovog festivala je veliki. Prvi put se održava na ovom imanju, inače tradicija je duga kao i u ostalim parohijama. Jednom godišnje pokušavamo da ne samo našim  ljudima već i komšijama prikažemo našu kulturu, tradiciju, hranu i ono čime se ponosimo. Akcenat je da se privuku drugi ljudi, ali ono što se najviše trudimo iz godine u godinu jeste da ljudima pokažemo ko smo i šta smo, ne samo kulturom, tradicijom, sportistima i uspešnim ličnostima već i da našem narodu priredimo jednom godišnje vreme da se zajedno veselimo i družimo.

Šta je cilj ovakvih festivala i dali Vam je u interesu da privučete što više mladih ljudi u Vašu parohiju?

Mladih ljudi u ovoj parohiji zaista ima, ali tako je i koncentrisano zbog posla kojim se bave, a to je kamionska industrija koja i jeste locirana sa svojim poslovima u našem  kraju tako da su oni tu sa nama, uvek uz crkvu i spremni da pomognu. Imamo veliki broj volontera i mladih kojima želim da se zahvalim što odvajaju svoje vreme za nas, i nama i jeste cilj mlada grupa ljudi za koju mi radimo i kojoj treba sve ovo da ostavimo, a oni ako nešto  nauče od nas biće dobro i da još više usavrše ovo što imamo.

Kako je istakao naš sagovornik, želja je da se posvete deci, kako bi se bavili sportom i drugim aktivnostima. Uskoro treba da počne sa radom košarkaški i karate klub, čime se promoviše zdrav život i druženje.

U planu je i organizovanje kulturnih događaja u novoj sali kako bi upriličili pozorišne predstave, filmske projekcije i koncerte.

Otac Nemanja je istakao da je u planu organizovanje nove donatorske večeri, kaže da se trude da se uskoro sve završi, da se radovi u crkvi Sv. Nikole privedu kraju do Bozića, a nadaju se da će već početkom sledeće godine i ostali radovi biti gotovi, kako bi se našim najmlađima obezbedila lepša budućnost.

PIŠE: ANDRIANA BJEDOV I FOTO: ANDRIANA BJEDOV

Categories
Koncerti Video

INTERVJU: Saša Matić, Chicago 2022

Kada dečaku  koji je voleo da sluša sve, od roka do folka date u ruke klavir i muzičko obrazovanje, neminovno je da ćete dobiti zvezdu.

Danas to potvrđuju i milioni fanova Saše Matića koji kaže ni da se posle 20 godina karijere još nije umorio. Malo je pevača kao što je Saša Matić, koji na svojim koncertima ne odrađuju posao, nego se provode i uživaju zajedno sa publikom što je dokazao u Joe’s Live-u u Čikagu, u organizaciji Pure Live Music-a. Bilo je prelepo, emotivno i istovremeno sa mnogo energije i kao što je i obećao noć koja će se pamtiti do kraja života. Dvorana Joe’s Live-a je bila puna do poslednjeg mesta.

Talenat za muziku Saša  je pokazao jos kao dete pevušeći  pesme Olivera Dragojevića i Kemala Montena. Završio  je nižu i srednju muzičku školu na odseku za klavir  u Zemunu. Iako su ga profesori usmeravali da upiše i muzičku akademiju, Saša se okrenuo estradnom poslu koji ga je privlačio više od klasične muzike. Prvi put je nastupio još u drugom razredu srednje škole na tržnici  povodom Dana žena i tada je odlučio da želi da bude pevač, a taj osećaj ga  prati kroz život. Na jednom od nastupa čuo ga je Šaban Šaulić i pohvalio Sašu i način na koji peva.

Od samog početka  je imao podršku Ace Lukasa, koji je bio oduševljen  time kako Saša  Matić svira, ali i peva, a 1997. godine je nastupio u televizijskom serijalu “A što ne bi moglo” sa Anom Bekutom.

Već sa prvim albumom “Maskara” koji je izašao 2001. godine Saša  je postigao veliki uspeh, a sa drugim albumom  “Kada ljubav zakasni” 2002. godine obezbedio je sebi poziciju zvezde na estradnom nebu. Potom se nižu  albumi “Zbogom ljubavi”, ‘Anđeo čuvar”, “Poklonite mi nju za rođendan”, “Nije meni ova noć”, “Zajedno”, “Zabranjena ljubav”, “Ne bih ništa  menjao”.

Deseti po redu album koji je oborio sve rekorde slušanosti Saša je poklonio svojoj publici u znak zahvalnosti za sve godine koje je prošao sa njima. Iza albuma “Dva života” stoje trenutno najbolji muzički znalci: Kamarad produkcija i imena poput Jelene Trifunović, Bojana Vasića, Saše Nikolića, Milana Miletića, Željka Vasića, Angeline i mnogih drugih.

Saša  je ukrstio glas sa mnogim pevačima  naše estrade. Tu su imena poput Aleksandre Prijović, Cece Raznatović, Ace Lukasa, Mileta Kitića, Severine, Jelene Karleuše, Jane Todorović i mnogih drugih.

Godinama su se nizali hitovi, a Saša je sa svakim albumom postavljao neke nove standarde muzike. Punio je klubove, diskoteke, kafane i dvorane širom sveta i dobijao razna priznanja.

Na samom početku  koncerta Saša  je publiku obradovao starim hitovima sa početka svoje karijere, zatim se atmosfera sve više  zahuktavala uz poznate melodije, a publika je  pesmu za pesmom pevala u glas. Podrška na bini uz njegove muzičare bila je Dragana Rakčević. Na našu  konstataciju da ima posebnu razmenu ljubavi i nakon 20 odina uspešne karijere Saša odgovara: ”Ja se još nisam umorio i verovatno će proći  još mnogo godina i da će ovo sve potrajati, pa idemo na sledećih  20”.

Galeriju fotografija sa nastupa Saše Matića u Čikagu pogledajte ovde.

Saša Matić nije obeležio  samo 20 godina karijere, već i 20 godina života ljudi, bilo je tu krštenja, rođenja, rođendana, ispraćaja, raskida, ali i razvoda. Saša uz smeh kaže da je bilo svega, da je njegov najveći  zadatak da uveseljava ljude, da ih čini srećnijim  i zadovoljnijim, i da se onima koji su patili zbog nekih njegovih pesama unapred izvinjava.

Galeriju fotografija sa nastupa Saše Matića u Phoenix-u pogledajte ovde.

Ono što je zasigurno obećao  jesu koncerti koji slede u Tuzli, Zagrebu, Osijeku, Beču i Beogradu za koje će se sigurno tražiti ulaznica više.

Kao neko ko je sam stvorio sve svojim talentom i radom, zna kako da ceni i život i ljude. Poznat je po tome što nesebično deli stečeno, tako da deo prihoda sa svojih koncerata Saša daje u humanitarne svrhe.

Popularni “kralj meraka” Čikagu  je još  jednom pokazao da se nije umorio od putovanja, publike i toga da uvek otpeva “još  jednu za kraj”, zato sa nestrpljenjem čekamo naredne hitove i druženja sa Sašom.

PIŠE: ANDRIANA BJEDOV I FOTO: FACEBOOK

Categories
Koncerti Video

INTERVJU: Nataša Bekvalac, Chicago 2022

Nataša  Bekvalac važi  za jednu od najlepših žena sa naših  prostora, ali i za ozbiljnu pop zvezdu. Ponekad nam se čini da o njoj znamo sve jer je stasavala pred malim ekranima. Na sceni je već više  od 20 godina i po prvi put u svojoj karijeri u saradnji sa Balkan Sound Promotion-om  publika u Čikagu i još pet gradova Amerike je imala priliku da uživa  u hitovima ove popularne Novosađanke.

Nataša  Bekvalac je izgradila veoma uspešnu muzičku  karijeru propraćenu  brojnim muzičkim nagradama i učešćem na prestižnim domaćim  i regionalnim muzičkim festivalima. Do sada je objavila šest studijskih albuma, a njeno prvo pojavljivanje pamtimo u dečijoj  muzičkoj  emisiji Minje Subote “Muzički  tobogan”.Početak  svoje muzičke  karijere povezuje sa nastupom na prestižnom muzičkom festivalu “Sunčane skale” u Herceg Novom 2000. godine kada se publici predstavila pesmom “Laži me”. Nakon toga se nižu hitovi bez kojih ne prolazi gotovo nijedna žurka. “Ne brini”, “Mali signali”, “Nikotin”, “Ponovo”i “Dobro moje” samo su neke od pesama koje su obeležile  njenu muzičku karijeru.

U toku svoje američke turneje Nataša nam je kroz razgovor otkrila kakva je očekivanja  imala vezana za ovu turneju, ko joj je najveća  podrška kroz karijeru, ali i planove za budućnost.

Poštovana  Nataša, nakon 22. godine uspešne karijere konačno ste u Americi. Kakva su bila Vaša očekivanja  i kako Vas je publika dočekala?

Nisam generalno imala nikakva očekivanja, jedino što sam unutar sebe nosila jeste ljubav i to je ono što imam da dam publici gde god da pevam. Kada je publika u Americi u pitanju nemam osećaj  da sam u drugoj zemlji, nemam osećaj  da sam na drugom kontinentu zato što ljudi koji su ispred mene pevaju moje pesme u glas i ljubav koju dobijam je nekako intenzivnija i svežija  nego kada radim u mojoj zemlji.

Verujem da često čujete komplimente koji se tiču Vašeg  izgleda i lepote. Kako ih prihvatate?

Kada je to u pitanju ja sam rezervisana zato što mi je to kao mladoj ženi stvaralo veliko opterećenje i bila sam pod velikim pritiskom. Kada primim neki od komplimenata nekako preletim preko toga i zahvalim se jer mi je to više štetilo muzici i umetnosti kojom se bavim jer je upravo to stavljano u prvi plan i trebalo mi je puno godina da moja muzika izbije u prvi plan.

Šta god da uradite ne prolazi neprimećeno, Vi ste neko ko je stasavao pred malim ekranima,  međutim mediji su više  pratili Vaš privatni život nego Vaš rad i stalno ste pod lupom. Kako se nosite sa tim?

Sada se mnogo lakše  nosim sa tim nego kad sam bila u onim nežnim  godinama, zato što sam vremenom mnogo radila na sebi, na svojoj duši i unutrašnjosti  i na onome što svaka žena treba sebi da stavi za prioritet, zato me sve manje povređuju stvari koje moj posao nosi sa sobom.

Ko Vam je najveća podrška kroz karijeru?

Sestra Kristina mi je velika podrška, ona vodi računa  o mom vizuelnom izgledu,ali ona mnogo više  učestvuje  u mom životu i mojoj karijeri. Jedan je od ključnih ljudi kojima najviše  verujem i koje najviše volim. Najveća podrška mi je svakako porodica. Umeju da budu najveći kritičari, ali i te kritike koje možda meni u datom trenutku ne prijaju znaju da budu glavni okidač i pokretač da se promenim i krenem na bolje.

Učestvovali  ste na prestižnim domaćim i regionalnim muzičkim festivalima, proglašavani  ste za ženu godine, za najboljeg solo pevača, dobijali Oskare popularnosti pa šta Vam je najdraže  od tih priznanja?

Ne mogu da kažem da me takva priznanja nisu činila u datom trenutku srećnom i ponosnom, ali sve ono što je za mene najveći  orden nije ono što se dešava  na sceni.

Iza sebe imate šest studijskih albuma, uradili ste i mnogo dueta sa poznatim pevačima, a sa poslednjim albumom “Original” ste postigli zavidan uspeh. Koju pesmu biste izdvojili sa tog albuma kao omiljenu?

Moja omiljena pesma sa tog albuma jeste pesma “Original” jer je lagano flertovanje sa folkom koje ja generalno volim. To je pesma koja je mene u datom trenutku opisivala u svakom smislu te reči  i jako mi je drago što je moja publika pogotovo ženska to prepoznala i prihvatila.

Sa radija vrlo često čujemo Vaše  pesme i gotovo da nema žurke na kojoj se ne može  čuti neki od Vaših  hitova, ali ono što smo primetili jeste da su pesme različite, ima raznih žanrova. Kako birate pesme za album i da li to ima veze sa Vašim privatnim životom?

Kao u životu tako i u muzici nikada nisam imala plan, uvek sam radila ono što mi se u datom trenutku dopadalo i nikada nisam podilazila ili jurila za trendovima. Kao što sam se menjala ja, tako se menjala i moja muzika i zato možda  kada pustite moju muziku od početka  do poslednje pesme koju sam snimila deluje neuravnoteženo ili kao da ne možete  da joj nađete žanr, ali ja sam takva  žena i to je nešto što ja najiskrenije radim,  jer kao što sazrevam ja, tako sazreva i moja muzika.

I za karaj ovog intervjua, mozete li nam  reći šta naša  publika može  da očekuje  po povratku sa ove turneje?

Čim se vratimo ja bukvalno ulazim odmah u studio i završavam album. Nadam se da će muzički  deo biti gotov do kraja godine iako nismo ograničeni rokovima. Zatim dolazi onaj  deo koji isto tako volim, a to je video produkcija. U toku godine, nadam se do proleća da ćemo izdati ovaj prelepi album i da će publika da ga voli.

Kako nam je otkrila Nataša, ona i njen tim sa američke  turneje poneće samo lepe uspomene. Ovo je za njih bila velika avantura i izazov, a naša redakcija im želi uspeh u budućim poduhvatima.

PIŠE: ANDRIANA BJEDOV I FOTO: PRIVATNA ARHIVA

Categories
Predstavljamo Video

INTERVJU: Dragan Šutić Parachi, Chicago 2022

Dragan Šutić živi i radi u Americi. Na youtube-u je poznatiji kao Parachi. Sam je kreator svog video kanala, on je čovek koji vas zabavlja, informiše i savetuje o raznim temama na području Čikaga i okoline.

Veoma iskren, kreativan i beskrajno zabavan Dragan nam je ispričao  svoju priču.

Kada ste prvi put došli u Ameriku?

Prvi put dolazim na tlo Amerike 1979. godine sa roditeljima kada sam imao samo četiri godine. Kao i većina  ljudi sa naših  prostora i moja porodica je tragala za boljim životom. Slabo se sećam  tog perioda, ali mi je u sećanju  ostao prvi dan škole kada je učiteljica  pitala kako se zovem. Kada sam odgovorio Dragan, učiteljica  je ponovila dragon što na engleskom znači zmaj, te su ostala deca počela da se smeju. To mi je onako najviše  ostalo u sećanju, kasnije sam se već prilagodio. U nedostatku društvenog  života i želje za domom roditelji odlučuju  da se vratimo u Srbiju. Živeli smo na selu, roditelji su se bavili poljoprivredom, a sestra i ja smo išli u školu. Pričali smo srpski, ali otežano, čak sam morao da idem kod logopeda kako bih pravilno izgovarao č, ć, c i lj.

U Srbiji je završio  vojni rok, oženio  se devojkom iz svoga kraja, dobio dete i 2007. godine odlučio da se vrati u Ameriku.

Čime se bavite u Americi, šta je Vaš primarni posao?

Prvi posao mi je bio vozač viljuškara , a kasnije sam na nagovor prijatelja počeo da vozim kamion. Danas imam svoj biznis, servis za pomoć  na američkim drumovima.

Kako ste došli  na ideju da krenete da snimate za youtube kanal?

Iako sam bio neiskusan hteo sam da podelim informacije sa ljudima o mom prvom kamionu, a jedan od prvih videa koje sam snimio i koji je imao mnogo pregleda jeste udes sa kamionom.

Kako je biti srpski youtube-r u Americi?

Meni ovo nije profesija, ali ima ljudi koji žive od youtube-a. Ono sto mi Google uplati simbolično uglavnom ulažem  u opremu. Mislim da je isti cilj i naših  i stranih youtube-ra, sve zavisi od toga šta želite da snimite.

Dragan snima za youtube od 2018. godine, potom je napravio pauzu od godinu dana zbog pandemije i kaže  da ga je cela situacija pokolebala. U svojim videima pristupa stvarima na poseban način. Zalazio je i u opasnije delove Čikaga i kaže da se ne plaši  jer tačno zna gde može  i koliko može da se kreće. Ipak, iza svakog savršenog  videa krije se mnogo uloženog  truda, sati editovanja i iskustva.

Koje su Vam teme najgledanije, za šta su gledaoci najviše  zainteresovani?

Najgledanije su mi teme informativnog tipa. Imam svoje verne pratioce koji su uz mene od prvog dana i koji gledaju sve što uradim. Za sada imam blizu 12 000 pratilaca. Najviše me prate iz Srbije, na drugom mestu je Amerika pa Nemačka, a imam čak pratioce iz Indije.

Po Vašem  mišljenju  kakav je uticaj društvenih mreža na život čoveka?

Imaju veliki uticaj, mislim da ljudi mnogo više prate youtube i ostale društvene  mreže  nego TV. Svako gleda ono sto mu prija, ako ja na primer hoću da vidim kako se vozi kamion u Americi ukucam to i tačno to i gledam, dok na TV-u to ne možete.

Jeste li na snimanjima zaista onakvi kakvi ste inače  u životu ili ima malo glume?

Kod mene nema glume apsolutno. Moji pratioci znaju da je sve iskreno, nema laži i nema prevare.

Kada gledate Parachia i njegove vlogove imate osećaj  da sve teče potpuno prirodno, kao da gledate osobu pred sobom, a ne nekoga ko je zapravo na vašem  ekranu.

Mi mu želimo da i dalje ostane svoj i drugačiji i da nas svojim videima i dalje zabavlja, informiše i savetuje o raznim temama na području Čikaga i okoline.

PIŠE: ANDRIANA BJEDOV I FOTO: PRIVATNA ARHIVA

Categories
Predstavljamo Video

Dvadeset godina akademije Sveti Sava, Chicago 2022

U prelepoj dvorani “Victoria in the park ballroom” u Mount Prospect-u 20. maja obeležen  je jubilej Akademije Sveti Sava, povodom 20 godina rada, učenja, druženja i postojanja.

Na ovoj Gala večeri  koja je ujedno bila i donatorsko veče  kako bi se prikupila sredstva za obnovu i izgradnju novih prostorija školske zgrade koja se nalazi pri crkvi Svetog Vaskrsenja Hristovog prisustvovale su mnoge javne ličnosti, a upućene  su i posebne video čestitke u znak podrške  onima koji se bore za očuvanje  naše kulture, jezika i  tradicije.

Posebne video čestitke za ovu značajnu  godišnjicu  uputili su njegova svetost poglavar Srpske Pravoslavne Crkve Patrijarh Porfirije i  preosvešteni  Vladika Longin, a veliko iznenađenje za sve prisutne bio je  telegram podrške  predsednice Republike Srpske Željke Cvijanović.

Na samom početku programa gostima se besedom i molitvom obratio starešina  Srpske Pravoslavne Saborne Crkve Svetog Vaskrsenja Hristovog Dr. Darko Spasojević čiju je molitvu upotpunio Saborni hor “Branko Radičević” pod dirigentskom palicom Jelene Stojaković.

Među zvanicama su se našli  Generalni konzul Republike Srbije Damjan Jović  sa suprugom, Arhimandrit Serafim Baltić  predstavnik i sekretar Eparhije novogračaničke  i srednjezapadnoameričke, Otac Dobrivoje Milunović  i Otac Nikolaj Kostur te  mnogi drugi značajni  ljudi srpske zajednice u Čikagu.

Specijalni gost ove večeri  bila je naša poznata glumica Katarina Radivojević  koja je podržala  rad Akademije Sveti Sava i istakla da je jako važno  da se podrži  ovako nešto  jer su deca naša  budućnost.

Tokom večeri  uručene  su nagrade i priznanja svima onima koji su doprineli da ova škola iznedri mlade, učene  i poštovane  ljude, a posebnim ordenom i gramatom Svetog Mandarija Srpska Pravoslavna Crkva i eparhija novogračanička  i srednjezapadnoamerička nagradila je učiteljicu  Svetlanu Aleksić  koja je u ovoj školi od samog osnivanja.

Gala veče  koje je priredio odbor roditelja čija deca pohađaju ovu školu upotpunili su poznati srpski bartender Danilo Božović, Morgan Street Jazz Band, gitarista Goran Ivanović, folklorna grupa “Sokoli” za odrasle koju predvodi Milan Andrijanić i Tamburica House Band, a najviše pažnje  privukla je najmlađa učesnica  ove večeri  pijanistkinja Helen Sprajcer.

Ovaj veliki i značajan  jubilej pamtićemo  i po video porukama naših  javnih ličnosti  među kojima su se našli Boban Marjanović, Nikola Vučević, Nikola Mirotić, Marko Simonović,  Radovan Pankov, Aleksandar Katai, glumac Petar Benčina  i bivši  guverner Illinoisa Rod Blagojević.

Osim donacija i doprinosa gosti su mogli učestvovati  i u aukciji umetničkih  i sportskih rekvizita poznatih srpskih sportista. Najviše pažnje privukao je portret Novaka Đokovića koji je prodat za 9,500 dolara, patike najboljeg NBA MVP igrača Nikole Jokića koje su prodate za 6,250 dolara te potpisana lopta fudbalera FK CZ za koju je plaćeno 5,000 dolara. Na aukciji su prodati i ostali eksponati kao sto je dres Bobana Marjanovića za 1,000 dolara, dres Marka Simonovića  za 400 dolara, dres Aleksandra Kataia za 1,350 dolara, dres Radovana Pankova za 450 dolara, dres Nikole Vučevića za 500 dolara, dres Khalil Macka za 650 dolara, umetničke slike za po 400 dolara te Opolo Vineyards paket  odmor  za 1,100 dolara.

Kako su organizatori istakli sakupljena je količina novca koja je bila iznad njihovih očekivanja  te se nadaju da će biti dovoljno sredstava  za izgradnju nove škole kako bi naša  deca imala bolju i sigurniju budućnost.

Galeriju fotografija sa obeležavanja jubileja akademije Sveti Sava možete pogledati ovde.

PIŠE: ANDRIANA BJEDOV I FOTO: CHICAGO DESAVANJA

Categories
Predstavljamo Video

INTERVJU: Nataša Bogojević, Chicago 2022

Autorski koncert naše renomirane kompozitorke Nataše Bogojević koja živii radi u Čikagu održan je 1. maja u svečanoj  Ganon dvorani Holtšnajder Performans Centra Univerziteta DePol u Čikagu.

Iako vec dugi niz godina živi i radi u Americi vezana je za otadžbinu i njene kompozicije inspirisane su muzikom davnina i folklorom našeg  podneblja. Baš kao što je muzika njena ljubav, Beograd i dalje oseća  kao dom.

Nataša  Bogojević je dipolomirala kompoziciju na Fakultetu Muzičke Umetnosti u Beogradu u klasi profesora Srđana Hofmana. Tokom studija pohađala je kurseve elektroakustičke i filmske muzike. Odmah po završetku  studija radila je kao asistent na katedri za kompoziciju i orkestraciju Fakulteta Muzickih Umetnosti u Beogradu.

Neposredno pred početak koncerta ova velika umetnica nam je ukazala čast i zadovoljstvo da porazgovaramo, predstavila svoje novo stvaralaštvo te se rado prisetila i svojih ranijih dela, te života i rada u Beogradu.

Poštovana, čikaška publika imala je priliku premijerno da čuje Vaše nove kompozicije inspirisane muzikom davnina i našim  folklorom. Koje su to kompozicije i ko su izvođači?

“Ovo je moj prvi autorski koncert u Čikagu, dve američke premijere i jedna kompozicija od pre deset godina koja ima veze sa tematikom celog koncerta koji se zove Healing Chants. Kompozicija Pjenije koja je inspirisana Vizantijom i pojanjem nije mogla drugačije da se prevede na engleski jezik nego Chant, a druga kompozicija Bajalice u engleskom prevodu je Healing Charm tako da je menadžment  na kraju to spojio i dobili smo Healing Chants.”

Muziku su izveli nasa sopranistkinja Olga Bojović u pratnji klavira Kristijana Čivljaka. Pjenije su izveli Dzonah i Stefan Kartman, a orkestarske kompozicije je izveo ansambl studenata DePol Univerziteta 20 plus i maestro Majkl Levanski.”

Da li Vam Beograd nedostaje i nakon toliko vremena provedenog u Americi?

“Naravno da je odgovor da, tamo je moj dom. Ja sam ovde skoro trideset godina, međutim postoji jedna druga stvar, a to je da je celo područje Balkana jedan neiscrpni izvor inspiracije, tu ima toliko različitih muzika davnina i folklornih elemenata, te naše  crkvene muzike. Meni je to inspiracija zato što sam rođena tamo, a mislim  čak i da nisam to je nešto  što me interesuje.

Kompozitorka Nataša Bogojević u Čikagu godinama predaje na DePol univerzitetu, a vrlo aktivno podučava  i u svojoj školi Muzika Natasha, no ni tamo nikada ne zaboravlja svoje korene. Naprotiv: komponovala  je delo za svečani  koncert povodom petnaestogodišnjice  Akademije Sveti Sava u Čikagu pod nazivom “Oče premudri, svetitelju Savo.”

Pre dolaska u Ameriku sarađivali ste sa redakcijom za kulturu Radio Televizije Beograd i bili ste jedan od osnivača grupe kompozitora Veličanstvenih sedam. Kako pamtite ta vremena?

Lepo je da se neko još uvek toga seća. Bili smo mladi i hteli smo da promenimo savremenu klasičnu muziku. Imali smo želju da se reklamiramo kao rok muzičari  što se i desilo mnogo godina kasnije jer se dogodilo da je muzika počela  da gubi to žanrovsko omeđenje i da se deli. Ljudi danas šta god vole da slušaju imaju priliku da izaberu i slušaju. Može da se sluša sve. Napravili smo nešto  novo i doveli smo veliki broj publike u sale.

Koliko ste uspeli da muziku našeg podneblja približite  ljudima sa ove strane planete?

Ja nemam misiju da približim  muziku mada je to divno, ali ono što mene inspiriše  jeste da postoji uticaj savremene američke  muzike kao što je urbani minimalizam, hip hop i drugi žanrovi. Ja želim da se opustim i pustim sve te uplive da me inspirišu  i onda pokušavam da kreiram nešto novo. Naravno, ako neko pokuša  da sazna nešto o našoj  muzici, staroj folklornoj muzici onda mu postane interesantno da radi nova istraživanja. Mislim da je neko ko je napravio najveći  prodor naše  muzike u svet Goran Bregović. On donosi folklor iz bivše Jugoslavije.

Natašina  dela su izvođena na značajnim svetskim festivalima. Dobitnica je više  priznanja kako u Srbiji, tako i u inostranstvu, a njena biografija se pojavila u knjizi The World of Woman in Classical  Music autora En K. Grej kao i u svim izdanjima Marquis Who is Who in America.

Za kraj ovog razgovora kažite  nam da li će i Vaše  naredno delo biti inspirisano muzikom davnina i folklorom iz naše  otadžbine?

“Pozvana sam da komponujem za ruski hor, ali bi koncert trebao da se održi  uskoro tako da ne znam da li ću da stignem. Sve zavisi od trenutka, od toga šta čitam i slušam i nemam neki plan šta će da mi bude sledeća  inspiracija.”

Našoj  sagovornici želimo puno uspeha u prestojećem  radu i ni najmanje ne sumnjamo da će ponovo iznenaditi publiku željnu njenih novih ostvarenja.

PIŠE: ANDRIANA BJEDOV I FOTO: ANDRIANA BJEDOV

Categories
Predstavljamo Video

INTERVJU: Protojerej Nemanja Tešić, Chicago 2022

Srpska zajednica je najmnogobrojnija zajednica u Čikagu i okolini na nivou cele Amerike. Na veliku radost vernika i članova naše zajednice kupljeno je imanje u Lyons-u nadomak Čikaga sa novim hramom, crkvom Sv. Nikole koje će postati novi crkveno-kulturni centar.

Parohijani i pravoslavni vernici okupljeni oko hrama Sv. Nikole na čelu sa protojerejem Nemanjom Tešićem imaju nameru da prošire crkvene i vancrkvene aktivnosti.

Sveštenik Nemanja je na službu u Ameriku došao pre dve i po godine i otac je šestoro dece. U razgovoru sa njim otkrio nam je da pored hrama na ovom istom imanju postoji svečana sala u kojoj ce se održavati banketi, pozorišne predstave i razne priredbe, zatim kuhinja, trpezarija, sportska dvorana, učionice, parking prostori i nekoliko stambenih objekata.

Kako je planirano ovaj budući sportsko-kulturni centar će nositi ime našeg velikana Nikole Tesle.

Kako je istakao protojerej Nemanja Tešić olakšavajuća okolnost je sto se stari hram u Brookfield-u nalazi na svega 2 kilometra udaljenosti i biće i dalje otvoren za sve vernike. Drago mu je i veoma je zahvalan što su nadolazeće generacije shvatile da bez vere i tradicije ne možemo, da se vredno radi na obnovi i na onome što će ostati vredno za one koji dolaze posle nas.

U novom hramu će biti dovoljno mesta za sve vernike koji naseljavaju ovaj deo Čikaga i zahvalan je svima onima koji su pomogli da pravoslavna parohija dobije novu crkvu.

Novi hram sa imanjem je kupljen od katoličke crkve pod odličnim uslovima i ono što je neuobičajeno  jeste da ima oltar okrenut ka istoku po pravoslavnim kanonima. Sa katolickom crkvom se pregovaralo od pocetka januara, a konacno finaliziranje kupovine je zavrseno 10. marta kada su dogovoreni svi uslovi.

Još uvek, kako je istakao sveštenik  Nemanja Tešić fali sredstava da bi se hram osposobio za bogosluženja, a ostali radovi završili. Do sada je vec dosta toga uradjeno uz pomoć ljudi dobre volje i svakodnevno se radi na restauraciji izvodjačkih  radova. Novčana sredstva se sakupljaju preko platforme Go Fund Me i mole se svi oni koji su u u mogućnosti  da pomognu kako bi ovaj projekat oživeo.

U obilasku imanja sveštenik  Nemanja Tešić nam je rekao da je najvažnije  osposobiti crkvu za bogosluženja. Već su naručili ikonostas, oltar i ostale bogoslužbene  potrepštine  iz Grčke vrlo povoljno i koje su rađene od najkvalitetnijih materijala.

Napomenuo je i da su vrata ovog hrama otvorena za sve vernike koji su do sada posećivali crkvu Sv. Huhg-a kako se do sada zvala i da ćei dalje moći ovde da se mole Bogu.

Uporedo sa radovima na hramu Sv. Nikole radiće se i na prostorijama u zgradi gimnazije gde će kada se svi radovi privedu kraju nastava za jedan deo dece biti besplatna jer je cilj da se sva naša deca obrazuju.

Ovim poduhvatom koji je od velikog značaja za našu zajednicu nastoji se očuvati naša vera, kultura, tradicija i jezik. Ovo je mesto gde će se nasa deca i omladina okupljati i kvalitetno družiti, ali i mesto koje će svojim sadržajem  okupljati sve generacije.

Tako će se osim planiranog obdaništa, osnovne i muzičke škole, sportskih klubova, dramske i folklorne sekcije ovde moći  zaigrati šah, održavati koncerti, filmske projekcije i pozorišne predstave. Za sada u najboljem stanju je sprotska dvorana u kojoj već možete iznajmiti termine za igranje košarke, rukometa, odbojke….

Nakon renoviranja hrama i učionica u planu je rad na sali predvidjenoj za održavanje predstava, koncerata i raznih kulturnih dešavanja, te svakako rad na osposobljavanju obdaništa koje je neophodno u ovom delu naše zajednice kako bi se deci obezbedila bolja i sigurnija budućnost..

Ovim poduhvatom bi se završila  zamisao crkvenog sportsko-kulturnog centra naše zajednice u Čikagu. Parohijani i pravoslavni vernici se nadaju će nova crkva i sve ono što joj pripada pružiti priliku da očuva našu veru, tradiciju i jezik medju onima koji su nam najvaźniji, a to su naša  deca. Novo imanje sa hramom Sv. Nikole se nalazi na adresi: 7939 43rd St, Lyons, IL, 60534.

PIŠE: ANDRIANA BJEDOV I FOTO: PRIVATNA ARHIVA

Categories
Predstavljamo Video

INTERVJU: Nemanja Golubović, Chicago 2022

Vegetarijanski način ishrane je za mnoge još uvek nepoznat teren, ali poslednjih godina interesovanje za ovakav način ishrane je sve veće i mnogi žele da isprobaju nešto novo i drugačije. Posetili smo restoran Kale my name proglašen za najbolji veganski restoran u Best of Chicago i koji je dobio mnoge prestižne nagrade na nivou Amerike.

Razgovarali smo sa vlasnikom i osnivačem ovog restorana Nemanjom Golubovićem, vrednim, upornim i talentovanim mladim čovekom koji se nije plašio rizika da postigne željeni cilj. Nemanja je rođen i odrastao u Crnoj Gori u malom gradu Pljevlja odakle je otišao kad je napunio 18 godina da bi se školovao u Madridu. Put ga je kasnije vodio u Beograd, zatim u Mexico gde je završio koledž. Nakon završenog koledža dobio je posao u Qatar Airways sto mu je dalo priliku da poseti Ameriku i kako kaže potpuno se zaljubio u ovu zemlju. Kada je 2015. godine sleteo u Chicago tu se i pronašao i od tada se ovde oseća kao kod kuće.

Od samog dolaska u Ameriku je radio po restoranima i isprva mu nije bio cilj da otvori svoj restoran, međutim kako je sve više bio u poslu kao server, barmen pa čak i menadžer shvatio je da je sledeća stanica otvaranje sopstvenog restorana. U međuvremenu se i sam opredelio za životni stil veganizma i odlučio da bi najbolje bilo da krene za onim u šta i sam veruje. Za Nemanju veganski način ishrane predstavlja način života u kome se izbegava bilo koji produkt koji dolazi od životinja, ljudi kažu “dijeta”, ali se on ne slaže sa tim.

Pored mnogo raznovrsnih jela koja možete pronaći na meniju ovog restorana Nemanja izdvaja dve vrste burgera.. Jedan je nalik mesu pravljen od proteina graška, a drugi je pravljen od pasulja, cvekle i pečurki. Ostali dodaci su tradicionalni. Tu je i pohovani karfiol koji podseća na pileća krilca, a ono sto su uspeli da predstave američkom  tržištu je svakako naš domaći ajvar. Kako Nemanja kaže nastoje da prave zabavne ukuse i gosti prosto ne veruju da se to može napraviti od biljaka.

Uglavnom se postavlja mnogo pitanja u vezi ove vrste ishrane i kada gosti probaju ne veruju da su sve namirnice biljnog porekla, pogotovo naši ljudi sa Balkana koji su naučili da jedu pljeskavice, bureke, ćevape…. Oni koji su u postu imaju priliku da se uvere u kvalitet, raznovrsnost i neverovatne ukuse onoga što nudi ovaj restoran.

Ono na šta je Nemanja najviše ponosan jesu nagrade za omiljene društvene mreže. Trenutno ih prati preko 160,000 ljudi na društvenoj mreži instagram i od North Mision Chicago su dobili nagradu kao biznis sa najboljim društvenim mrežama. Drugu nagradu su osvojili na nivou grada Čikaga kao najbolji veganski restoran izglasan u Best of Chicago, zatim nagrada za najlepšu baštu i poslednja nagrada je stigla od jednog od najvećih vege magazina na svetu Vege Out gde su nominovani za naj vege restoran u Americi.

Pre nekoliko meseci otvorili su jos jedan ovakav restoran u Los Anđelesu koji je po Nemanjinom mišljenju prestonica veganizma i tako privukli pažnju mnogih poznatih ličnosti, tako da ukoliko ih posetite za susednim stolom možete videti Megan Fox ili Octaviu Spencer.

Nemanja i njegov tim su prezadovoljni dosadašnjim uspehom i ne nameravaju da se zaustave. Kako kaže najviše voli svoje goste koji mu svakodnevno pružaju novu nadu i veru u ono u šta i sam duboko veruje, a to je veganska budućnost.

Ako smo vas zainteresovali ovom pričom o ukusnoj veganskoj hrani, obavezno posetite restoran Kale My Name u Čikagu na adresi 3300 W Montrose Ave 60618, na granici Irving i Albany Parka! 

PIŠE: ANDRIANA BJEDOV I FOTO: PRIVATNA ARHIVA

Categories
Pozoriste Video

Predstava “Banović Strahinja”, Chicago 2022

U petak 25. marta akteri Srpskog amaterskog pozorišta u Čikagu su premijerno izveli predstavu “Banović Strahinja” u Skoki teatru. Jednu od najlepših epskih narodnih pesama iskazanu kroz predstavu potpisao je kao scenarista i režiser Milan Andrijanić. Za scenografiju je bio zadužen Milenko Šišarica koji igra i glavnog junaka, a za muziku Dejan Glišović. Glavne uloge pored Milenka Šišarice pripale su Maji Radovanović koja igra Anđu i Vlatku Ždrali koji tumači lik Vlah Alije. Ostale istaknute uloge pripale su Neveni Tutunović, Ani Hopkins i Milovanu Glogovcu. Ova glumačka ekipa broji 28 članova, među kojima su i članovi ansambla “Oko sokolovo”.

Radnja ove predstave smeštena je u Banjskoj i prethodila je Kosovskom boju. Priča o savremenom Banović Strahinji je priča o preljubi i junaštvu, priča o njegovom ličnom i moralnom uverenju, buntu protiv autoriteta i potrebi čoveka da sačuva sebe. Banovic Strahinja se prikazuje kao izuzetan primer čudesne čovečnosti, ljudske veličine i jednog velikog duha koji je u stanju da izraste iznad malih ljudskih slabosti i sopstvenog bola i izdaje.

Pošto poklanja život svojoj ženi on pokazuje jednu hrisćansku vrlinu jer mu je jasno da je Bog taj koji će da osudi. Životi junaka nose moralnu poruku, prikazuju razvoj ličnosti  junaka do njihove zrelosti. Glavna poruka ove predstave je oproštaj, onaj koji fali svakome od nas i želja režisera  je da se kroz tekst i scenario isprovocira ta emocija koja je zaboravljena.

Ovi talentovani ljudi akteri Srpskog amaterskog pozorišta oduševili  su publiku željnu kulturnih dešavanja po ko zna koji put. Oni koji nisu imali prilike da gledaju premijeru u petak mogli su to učiniti i u subotu i nedelju 26. i 27. marta.

PIŠE: ANDRIANA BJEDOV I FOTO: ANDRIANA BJEDOV

Categories
Predstavljamo Video

INTERVJU: Marko Bojković, Chicago 2022

Rvački šampion Marko Bojković osvojio je prvo mesto na Svetskom prvenstvu veterana u Grčkoj u slobodnom stilu sa reprezentacijom SAD i prvi je Srbin čija će slika krasiti rvačku kuću slavnih. Ovog mladog, talentovanog i upornog čoveka smo zatekli na treningu gde se priprema za nova osvajanja.

Marko Bojković je rođen u Gornjem Milanovcu, odrastao u Ljigu i nakon završene osnovne škole na nagovor prijatelja Miše Stevovića prelazi u Beograd da trenira u Partizanu. Sa crno-belima osvaja prvi veliki ekipni uspeh 2006. gde postaju prvaci države. To ga je motivisalo da krene dalje na svoj put te uz saglasnost svog trenera Boška Kecmana prelazi  da trenira u rvački  klub Železničar gde se u to vreme trenirao slobodni stil u kome je Marko želeo da se oproba.

Po struci je inače profesor sporta i jedno vreme je radio kao profesor fizičkog vaspitanja u osnovnoj školi jer kako sam kaže mnogo voli da radi sa decom. San mu se ostvario dolaskom u Ameriku, tačnije u Čikago gde postoje odlične škole rvanja tako da danas trenira u Chicago Wrestling Club-u. 2018 zauzima treće mesto u grčkorimskom stilu koje mu je u tom momentu mnogo značilo, a već sledeće godine osvaja treće mesto, ali u folk stilu i prvi je rvač iz Srbije koji je osvojio odličje u toj kategoriji. Nakog toga trener ga je spojio sa sportskim savezom i odlučuje da se priključi reprezentaciji SAD. Svakako najponosniji je na Svetsko prvenstvo u rvanju održano u Lutrakiju gde je sa američkom reprezentacijom stigao do ekipnog zlata u slobodnom stilu i njihova timska fotografija će krasiti rvačku  kuću  slavnih.

Trenutno vredno radi i priprema se za jedno od najjačih prvenstava US open-a u Americi koje će se održati krajem aprila u Las Vegasu.

Marko ne namerava da se zaustavi, treniraće rvanje dokle god bude mogao. U planu mu je da otvori besplatnu školu rvanja za mališane u kojoj bi voleo da se pre svega druže i usmere od malena prema ovom sportu i da se čuje za  Srpsko rvanje svugde u svetu.

PIŠE: ANDRIANA BJEDOV I FOTO: PRIVATNA ARHIVA

Categories
Predstavljamo Video

INTERVJU: Ljuba Zarić, Chicago 2022

Gde god da se pomene ime Ljubomira Ljube Zarića bilo u klubovima, kafićima ili restoranima Čikaga i okoline možete čuti oduševljenje i pozitivne komentare.

Vrlo uspešno se bavi pevanjem dugi niz godina, a njegova popularnost ne prestaje da raste jer je publika prepoznala dobru energiju i kvalitet ovog pevača.

Rođen je u Zemunu kako sam kaže u jednoj zdravoj porodici gde je proveo svoje detinjstvo kao mirno i dobro dete. Talenat je nasledio od oca i strica koji jako lepo pevaju i kaže da je u kući uvek bilo veselo. Oduvek je sanjao da jednoga dana postane pevač i ta želja mu se i ostvarila. Živeći još u Zemunu osniva bend koji je vrlo uspešno krenuo u osvajanje klubova i splavova, ali se to proširilo i na inostranstvo. Nastupalo se širom Srbije i regiona, te po Nemačkoj i Švajcarskoj. 2009 je došao u posetu svojoj sestri u Ameriku i na prvo oduševljenje odlučuje da tu i ostane. Nije mnogo vremena prošlo te uz pomoć članova benda Osvajači koji su ga upoznali sa čuvenim Duletom osniva bend Trezor.

Bend Trezor je postojao do pre nekoliko godina kada Ljuba odlučuje da nastavi sa pevanjem i od tada sarađuje sa mnogim muzičarima širom Čikaga. Iako je veoma zadovoljan svojim životom ovde gde ima svoju porodicu i uspešnu karijeru vrlo često se seti Zemuna i najvise mu fale rodbina i prijatelji. Kada priča o svojim nastupima na Ljubinom licu možete primetiti zadovoljstvo i osmeh.

Kako kaže za sve ove godine je bilo mnogo lepih dešavanja, ali mu je najsimpatičnije sećanje vezano za čoveka koji je toliko voleo da ih sluša da je na nastupe pesačio tri milje u jednom pravcu jer je izgubio vozačku dozvolu samo da bi uživao u njihovom izvođenju. Rado se seća svojih početaka i restorana Župa u kome je zaradio svoj prvi honorar.

Čikago je grad koji ima jaku i bogatu muzičku scenu i u kome je konkurencija jaka, ali bez obzira na sve Ljuba kaže da su odnosi među muzičarima odlični i da se svi međusobno poštuju. Najviše voli da sarađuje sa Milošem i Biljanom Đorđević, Miletom Vujnovićem, Bojanom Vasilićem i Goranom, a najdraže mu je kada radi Piano Night u Skadarliji.

Ovaj skroman čovek i pevač velikog srca kaže da je publika ta koja ga pokreće i raduje se svakoj novoj prilici da svoju publiku razveseli.

PIŠE: ANDRIANA BJEDOV I FOTO: ANDRIANA BJEDOV

Categories
Predstavljamo Video

Italijanska pica u Skadarliji, Chicago 2022

Restoran Skadarlija je jedan od najomiljenijih balkanskih restorana na području Čikaga. Pored toga što ovaj restoran nudi nezaboravan noćni program, dnevna druženja uz muziku, porodičnu atmosferu i meni (jelovnik) kao da ste u sred Beograda od nedavno nudi i nešto novo.

U pitanju je pica koja podseća na onu pravu italijansku i to iz prave pica peći koja radi na drva.

Kako nam je otkrio menadžer Skadarlije Mile Vujnović na meniju se nalazi šest vrsta pica i plus sedma Dejli Pica Specijal čiji se sastojci menjaju svaki dan.

Menadžer nam je otkrio i to da je recept za testo dobio od svog dugogodišnjeg prijatelja i bivšeg bubnjara svog benda Miroslava Miloševića, a koji se verno čuva.


Ostali sastojci za picu se pažljivo biraju i sve namirnice su organskog porekla. Svakako su uspeli u svojoj nameri pruživši vrhunsku uslugu uz sveže i kvalitetne sastojke, tako da svaki gost ovog restorana izađe prezadovoljan. Osim pica na meniju Skadarlije kao i do sada gosti ce moći uživati u dobro poznatim balkanskim specijalitetima koji su dodatno obogaćeni jer kako su nam rekli u ovom restoranu uvek se trude da budu bolji.

Zato ukoliko želite da izlečite nostalgiju za zavičajem u Skadarliji vas čekaju otvorenog srca. Restoran Skadarlija se nalazi na adresi: 9237 Ogden Ave Brookfield, Ilinois 60513, a možete ih kontaktirati i telefonom na broj: 708 905 5919.

PIŠE: ANDRIANA BJEDOV I FOTO: ANDRIANA BJEDOV

Categories
Predstavljamo Video

INTERVJU: Damjan Jović, Chicago 2022

Posetili smo Generalni konzulat RS u Čikagu gde smo razgovarali sa generalnim konzulom i zamenikom ambasadora RS u SAD Marka Đurića gospodinom Damjanom Jovićem. Srbija već osam godina nije imala generalnog konzula u Čikagu, a gospodin Jović je na ovoj poziciji od aprila prošle godine.

Gospodine Joviću, kako su protekli ovi prvi meseci Vašeg mandata ovde u Čikagu i čemu ste najviše pažnje posvetili?

Potrudio sam se da se u što kraćem vremenskom periodu uspem predstaviti najvećem broju lokalnih donosilaca odluka, bitnim ekonomskim igračima na ovom prostoru srednjeg zapada SAD-a, ali i da upoznam što veći broj naših ljudi koji se ističu u našoj srpskoj zajednici.

Imali ste ranije iskustva sa načinom života u Americi, naime usavršavali ste se na Yale univerzitetu. Kakav je utisak na Vas ostavio Čikago i život ovde?

Živeo sam na istočnoj obali SAD-a tako da su delovi ove velike zemlje različiti i međusobno se veoma razlikuju tako da je Čikago za mene bio jedan novi izazov i nova sredina.Međutim, ono što me je iznenadilo jeste brzina kojom sam uspeo da se adaptiram na ovu sredinu i to ne čudi zašto je Čikago bio najpoželjnija destinacija naše emigracije sada već tokom 120 godina koliko se naši ljudi naseljavaju ovde. Nekako je Čikago bez obzira na geografsku distancu grad gde najmanje osećate nostalgiju i nemate taj osećaj surove tuđine koji je svojstven mnogim bližim gradovima Srbiji.

Na kakvu organizaciju u radu konzulata ste naišli, da li postoji nešto što biste promenili i na čemu bi trebalo više raditi?

Mora svaki dan da se menja mnogo stvari, moramo da pratimo nove trendove, da pratimo tehnološki zamah, svakako da u tome ima zaostajanja, ne bih za to krivio kolege koje sam zatekao ovde u konzulatu jer su i oni radili sa ograničenim kapacitemima. Bilo ih je prvo premalo, a posle puno. Zato ne treba tražiti izgovore već ćemo se truditi da naš rad unapređujemo.

Gospodin Jović je istakao da ga izuzetno raduje da naš narod koji živi i radi u ovom delu SAD-a voli svoju državu, svoj narod i svoju crkvu. To nije podjednako slučaj svuda u svetu kada je naša dijaspora u pitanju. Ljudi koji su ovde uspešni često otvaraju delove svojih kompanija u Srbiji, zapošljavaju tamo ljude i to je sve izuzetno važno i za Srbiju i za njihove kompanije.

Ciljevi i prioriteti u radu generalnog konzulata su svakako rad na zajedništvu i slozi sa našim ljudima, da svako u skladu sa svojim mogućnostima doprinese svojim angažovanjem, znanjem, vremenom i iskustvom.

Ekonomska saradnja RS i SAD, kao i saradnja između Čikaga i Beograda svakako je prioritet. Gospodin Jović se trudi da bude prisutan u svim glavnim organizacijama koje okupljaju predstavnike najmoćnijih kompanija u ovom delu Amerike, kako bi predstavili ekonomske uspehe Srbije i Srbiju kao investicionu destinaciju za američke kompanije.

Naravno, tu su i ostale moćnosti za povezivanje kako obrazovnih tako zdravstvenih, kulturnih i drugih institucija koje podstiču razmenu znanja, ljudi i iskustava.

Konzulat svakodnevno obavlja svoje redovne aktivnosti kada je izdavanje dokumenata u pitanju. Kako je generalni konzul istakao u tehnološkom smislu se dosta zaostaje u priči, pomaci će se moći videti u narednih nekoliko meseci kada će dobiti mobilnu opremu za akviziciju biometrijskih podataka. Naši ljudi iz udaljenih delova Amerike neće morati da troše po nekoliko radnih dana i na hiljade dolara da dođu do konzulata da bi dobili određenu uslugu već će se potruditi da se ode do njih kako bi im se pružile usluge tamo gde žive.

Kada su predstojeći parlamentarni i predsednički izbori u pitanju kakvu izlaznost naših građana očekujete i na koji način će se moći glasati?

Naši ljudi koji imaju državljanstvo RS i koji imaju prijavljeno prebivalište u RS imaće i ove godine kao i prethodnih priliku da svoju slobodnu volju izraze na ovim izborima koji će se održati najverovatnije početkom aprila. Mi ćemo u Čikagu skoro je izvesno otvoriti biračko mesto jer ovde se pokazalo godinama unazad da postoji dovoljno interesovanja.

Kakva je Vaša poruka Srpskoj zajednici ovde u Americi?

Prvo što bih poručio našim ljudima je da međusobnim odnosima pristupaju sa manje sujete i ega, a sa više sloge. To je ono što nam je problem nezavisno od toga gde se nalazili. Treba da učimo od onih koji su uspešniji od nas, da se borimo za ono do čega nam je stalo, za svoju državu koju najviše volimo, sa SPC i za ono što čini naš identitet, da očuvamo naš jezik, našu kulturu, a verujem i da postoji velika želja naše države da u tome i pomogne, istakao je generalni konzul RS u Čikagu gospodin Damjan Jović.