Categories
Film Info

YUGO IDE U AMERIKU

Dokumentarni film „Yugo ide u Ameriku“ reditelja i autora Filipa Grujića i Alekse Borkovića imao je svetsku premijeru u okviru programa prestižnog festivala CPH:DOX u Kopenhagenu.

Film je prikazan u selekciji Special Premiers, u okviru koje su ranije svoje radove predstavili neki od najznačajnijih savremenih svetskih autora, navodi se u saopštenju povodom premijere filma.

“Imali smo razna scenarija u glavi kako će proći premijerni susret Juga s publikom, ali zaista nismo očekivali da ćemo se vratiti kući sa četiri rasprodate projekcije na festivalu s mnoštvom sjajnih filmova. Ne možemo da dočekamo da dovedemo juga i pred domaću publiku”, izjavili su autori filma. 

Film „Yugo ide u Ameriku“ prati grupu milenijalaca iz Srbije, koji kreću na putovanje kroz Sjedinjene Države u najupečatljivijem automobilu sa ovih prostora Yugu – kultnom jugoslovenskom automobilu nekada ismevanom kao „najgori u istoriji“.

U filmu se pojavljuju: Filip Grujić, Aleksa Borković, Aleksandar Blažić, Ivana Finci, Carlos Ayala, Russell Chave, Lazar Marković, Janko Kroček, Vanja Kroček, Tony Ciminera, Nick Bygrave, Malcolm Bricklin, Alen Rizvanović, Hasan Kapić, Miroslav Kefurt, Sabrina Plaisance-Sia, Jason Vuic i Slaviša Grujić. Autorski tim čine direktor fotografije Aleksa Borković, scenarista Filip Grujić, producentkinja Čarna Vučinić, ko-producentkinja Vanja Jambrović, montažerka Kristina Todorović, dizajner i mikser zvuka Tihomir Vrbanec, kompozitor Boško Mijušković, dok su snimatelji zvuka bili Ivana Finci i Aleksandar Blažić. Producent filma je porodica Šolak i United Media Grupa.

Filip Grujić je nagrađivani pisac, dramaturg i reditelj, autor tri zapažena romana i dobitnik brojnih priznanja za dramsko stvaralaštvo, uključujući Sterijinu nagradu i nagradu „Mihiz“.

Aleksa Borković je reditelj i direktor fotografije. Režirao je kratki film „Čekaj me ovde“koji je premijerno prikazan na Sarajevo Film Festivalu, dok je kao snimatelj radio na brojnim međunarodnim projektima i umetničkim produkcijama. „Yugo ide u Ameriku“ je Filipov i Aleksin dugometražni rediteljski debi.

Projekat je nastao u ko-produkciji United Media-e, porodice Šolak, te filmske kuće Naked iz Beograda i zagrebačke produkcije Restart. Projekat je nastao uz podršku fonda Eurimages, Filmskog centra Srbije, Hrvatskog audiovizualnog centra i United Media Grupe.

IZVOR: N1 I FOTO: PRINTSCREEN

Categories
Film Info

IZGUBLJENI DRIM TIM

U mts Dvorani u Beogradu je dokumentarni film “Izgubljeni Drim Tim” imao svoju novinarsku projekciju, a u pitanju je snažna i emotivna priča reditelja Jureta Pavlovića.

Ostvarenje, koje se bavi jedinstvenim trenutkom u istoriji sporta – evropskim košarkaškim prvenstvom u Rimu 1991. godine, kada je jugoslovenski tim, uoči raspada zemlje, osvojio zlato – dirnulo je publiku i podstaklo duboke diskusije o sportu, identitetu i vrednostima.

Nakon projekcije, u razgovoru sa novinarima i prisutnima, producent filma Miloš Ivanović i Ana Jovanović iz Fondacije Novak Đoković, koja je podržala film, podelili su detalje o nastanku i ključnim porukama ovog filma.

Glavni akteri ostvarenja su upravo tadašnji članovi tima i istaknute košarkaške legende, uključujući tadašnjeg selektora Dušana Ivkovića, te igrače Vlade Divca, Aleksandra Đorđevića, Tonija Kukoča, Jurija Zdovca, Dina Rađu, Predraga Danilovića, Zorana Savića, Žarka Paspalja i mnoge druge, koji se prisećaju svega što su prošli tokom te nedelje šampionata.

Ana Jovanović, ispred Fondacije Novak Đoković, koja se kroz program “Putem šampiona” bavi psihološkim razvojem sportista, istakla je dubok značaj filma.

“Jedan od njih je iznad ostalog i način na koji je u suštini Dušan Ivković menadžerisao ekipu i kako je na sebi svojstven način njih izolovao od tog pritiska koji su u suštini trpeli u to vreme”, objasnila je Jovanović, naglašavajući izuzetno liderstvo i mudrost selektora Ivkovića u turbulentnim vremenima.

Jovanović je izrazila zahvalnost na prilici da podrže ovakav projekat.

“Ovo je zaista jako inspirativan film koji baš nekako obuhvata sve te izazove na koje mi pokušavamo da skrenemo pažnju. Znamo takođe da je naš snimač jedna ličnost koja nekako povezuje region i onda je nama ovaj film bio naročito emotivan, ne samo kao timu, nego i kao ljudima koji su sve to živeli i gledali kao publika, i ko je u sportu i ko nije, svi smo ove trenutke nekako doživljavali i lično”, navela je ona, osvrnuvši se i na ličnu povezanost sa periodom o kome film govori.

Ona je naglasila da film prenosi “divnu priču” i “mnogo korisnih lekcija za neke sledeće generacije”.

“Glavna poruka je jedinstvo i šta zapravo sport donosi, kako izgleda kada se takav jedan tim vrati u neku situaciju koju smo imali prilike da vidimo. Nadamo se negde da će ovoj deci koja trebaju da nauče i izvuku neke prave poruke iz ovog filma, ta emocija komunicirati i nekako ih inspirisati da vide zapravo ono najlepše i najbolje u sportu”, poručila je Jovanović, dodajući da su neke stvari koje film prikazuje teško verbalizovati, te da će samo gledanje filma poslužiti kao snažna inspiracija. Fondacija planira i interaktivne diskusije sa mlađim generacijama nakon projekcija, kako bi se dublje razumele poruke filma.

Producent Miloš Ivanović dočarao je složenost procesa snimanja, koji je trajao gotovo deceniju.

“Pa, teško. Trebalo je godinama, trebalo je sedam i osam godina od početka, od prvog do poslednjeg dana snimanja, iako se pretpostavljam u filmu izgleda kao da je u jednom danu snimljeno. Nije. Snimano je jako dugo na različitim mestima po planeti Zemlji”, objasnio je Ivanović, otkrivajući da su neki delovi, poput izjave Tonija Kukoča na engleskom, snimani u Americi godinama ranije.

Okupljanje svih aktera bio je jedan od najvećih izazova.

“Bilo je teško okupiti ih, zato što pre svega fizički teško jer ne žive na jednom mestu, raštrkani su po celom svetu, a onda i teško zato što je ovo prvi put da su pričali na ovakav način. Jedan ličan i emotivan način su pričali o ovim događajima i o tih šest dana u Rimu i o prosto tom razvojnom putu u reprezentaciji njihovom”, rekao je Ivanović.

Posebno je naglasio značaj Dušana Ivkovića, čije je pristajanje na snimanje pokrenulo “snowball efekat”. Kao primer neverovatne posvećenosti, Ivanović je naveo Vlade Divca.

“Vlade Divac je sedeo u jednoj stolici, ovoj koju vidite, četiri sata, nije ustao dok je trajao razgovor sa rediteljem.”

Montaža filma trajala je čak dve godine, a Ivanović je istakao da je bilo “stvarno teško ispričati ovu priču, a morali smo se odreknemo mnogo toga”. Na pitanje o eventualnim zahtevima košarkaša da se neki delovi iz filma izbace, producent je bio jasan:

“Ne, niko nije apsolutno tražio bilo kakve intervencije i nakon što su pogledali film su svi bili vrlo emotivni i pozitivni.”

IZVOR: TELEGRAF I FOTO: PRINTSCREEN

Categories
Film Info

KAKO SMO ZAVOLELI BASKET?

Dokumentarni film „Kako smo zavoleli basket?“ je priča o jednoj od najvećih legendi naše košarke, Aleksandaru Đorđeviću, koji je odrastao i kao klinac napravio prve košarkaške korake upravo na kultnom košarkaškom igralištu Ranč. Baš tu je mladi Sale maštao o košu koji postiže u poslednjoj sekundi i na taj način svoj tim dovodi do pobede i titule.

Da bismo ispričali priču o Ranču moramo ispričati priču o našoj košarci. Zašto, kako i gde smo je zavoleli? Ko je glavni krivac što nam je košarka ušla u DNK? To je priča o basket terenima širom naše zemlje. Ima ih svaki grad i svako naselje. Kako u Beogradu, tako i u Čačku, Novom Sadu, Kraljevu, Nišu, Somboru…

Dokumentarni film “Kako smo zavoleli bakset?” zato predstavlja omnibus od četiri priče koje su međusobno isprepletane, a kao centralnu nit imaju košarku, preciznije basket i basket terene, na Novom Beogradu, na Adi Ciganliji, u Čačku i na Vračaru…

Taj duh i odnos prema igri godinama se prenosio i na našu reprezentaciju. Tako smo sa basket terena imali priliku da vidimo Kiću i Moku koji odigraju „odbojku“ u finalu Evropskog prvenstva. A i sam Kića ima čuvenu izjavu: „Lakše mi je da osvojim Svetsko prvenstvo nego da pobedim basket na Želovom igralištu u Čačku“. Posle njih imali smo još masjtora „organizovane improvizacije“ poput Saleta, Divca, Bodiroge, preko Teodosića, pa sve do Nikole Jokića koji je najbolji reprezent tog stila igre. Ili je to ipak stil i način života?

Kroz dokumentarni film “Kako smo zavoleli basket?” pratimo osvedočenog uličnog repera, čije rime u sebi sadrže isti mentalitetski pristup kao i Jokićevi no “look-passovi”, Mokina odbojka ili bezobrazluk jednog Saleta Đorđevića i Saše Danilovića – iako stihovi obiluju humorom, poruka pesme je ozbiljna. Nikola Jelić poznatiji kao Mikri Maus osim što je poznat širom regiona kao član grupe Prti BeeGee, podjednako je poznat pravim besketašima po svojim skilovima pod obručima.

Mikri nas fizički vodi po basket terenima, ulazi u priču sa lokalcima, ali i u igru protiv njih. Sa njima se šali i rečima i fintama i zajedno se prisećaju legendarnih trenutaka domaće škole košarke, ali i legendarnih trenutaka sa basketa iz kraja – jer to su ujedno razlozi zašto i kako smo zavoleli basket.

IZVOR: TVINEMANIA I FOTO: YOUTUBE PRINTSCREEN

Categories
Film Info

JA SAM ŠABAN

Zaradio je milione i potrošio sve. Njega su kroz život vodili ljubav i sloboda. Pevao je o životu kako mu je dato… – ovim rečima reditelj Željko Mirković najavljuje svoj novi dokumentarni film „Ja sam Šaban” – „Me sem Šaban“, koji će iz posebnog ugla gledaocima približiti život i stvaralaštvo neponovljivog muzičara Šabana Bajramovića.

Film „Ja sam Šaban” se radi u produkciji Optimistic filma i trajaće 80 minuta, a Mirković, čija su ostvarenja osvojila do sada čak 58 internacionalnih nagrada, otkriva da već više od 10 godina radi na ovom dokumentarcu i očekuje da će premijera biti do kraja 2021. godine.

„Šaban Bajramović je Odisej slobode. On je poput antičkog junaka Odiseja prošao kroz svoj život na svom proputovanju ka svojoj kući nakon rata. Antički Odisej je putovao morem sa svojim prijateljima i vojnicima od izazova do izazova, vođen ljubavlju prema svojoj porodici i slobodi, a obdaren mudrošću i hrabrošću kao glavnim oružjem. Savremeni Šaban je putovao kroz život vođen ljubavlju i slobodom, jedino obdaren muzikom kao oružjem za ovo putovanje. Sve što se Šabanu Bajramoviću događalo kroz život izgleda da je tako trebalo i da se dogodi da bi on postao svetska muzička legenda i simbol istinske slobode i ljubavi”, za Blic je rekao Mirković.

On otkriva da je kao veliki poštovalac i uživalac muzike Šabana Bajramovića upoznao slavnog muzičara još 2006. godine u rodnom Nišu.

„Mene je impresionirala njegova strast za slobodom i životom. Njegove pesme su iz tog razloga ispunjene ljubavlju. Kroz njegove pesme Šaban slika svoj život. Te pesme su uvek inspirisane životom. Njegovim i životom najbližih oko njega”, priča Mirković. Prva snimanja za film počela su još 2008. godine. Snimljeno je dosta materijala, ali je pred rediteljem još mnogo posla da bi film uradili onako kako su zamislili.

„Snimali smo i neke svetske i regionalne zvezde koje više nisu sa nama kao što su Esma Redžepova ili Solomon Burke iz SAD. U filmu učestvuju mnogi poznati muzičari iz Srbije, BiH, Hrvatske, Slovenije, Italije, Španije, SAD… Snima se u Nišu, Beogradu, Mostaru, Zagrebu, Ljubljani, Milanu, Barseloni i Njujorku… Ideja je da se snimanje nastavi što pre, u nadi da će se do tada epidemija završiti. Premijera se očekuje do kraja 2021. godine”, kaže Mirković, koji je i reditelj i producent filma.

Šaban je prvi romski muzičar koji je uvršten u sve američke Jazz muzeje.

IZVOR: B92 I FOTO: INSTAGRAM/@SLUSAVAC